1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Dvije godine od vješanja Sadama Huseina

Prije tačno dvije godine je bivši irački diktator Sadam Husein obješen. Posebni sud u Bagdadu ga je prije izvršenja ove kazne osudio na smrt zbog masakra na šiitima 1982. godine. No, ko je ustvari bio Sadam Husein?

Sud u Bagdadu ga je osudio na smrtnu kaznu

Sud u Bagdadu ga je osudio na smrtnu kaznu

„Smrtna kazna me dotiče manje nego cipela jednog Iračanina. Nije me strah egzekucije. Vi me poznajete bolje nego svi ljudi na ovom svijetu. Niko ne treba govoriti o mom vremenu od 1959. godine do danas.“

Ovo je rekao nekadašnji irački diktator Sadam Husein u svom obraćanju Sudu u Bagdadu. On je proglašen krivim i osuđen za smrt 143 stanovnika u mjestu Dujeli 1982. godine. U jednom drugom procesu trebalo se odlučiti da li snosi odgovornost za ubistvo i protjerivanje više od 100 000 Kurda krajem 80-tih godina. No, do njega ipak neće doći. Sadam Husein je 05.11. 2006. godine, zbog odgovornosti za zločin u Dujeli osuđen na smrt.

Video vješanja obišao cijeli svijet

„Sud osuđuje Sadama Huseina al Majida na smrt vješanjem,“ rekao je sudac u Bagdadu. Presuda će nešto kasnije biti i potvrđena, a Sadam Husein 30. decembra i obješen. I posljednji put je postao udarna vijest: Njegova egzekucija je snimljena privatnom kamerom, a scene vješanja vidio je cijeli svijet.

Američki predsjednik George W. Bush, koji će dvije godine poslije iskusiti na šta se misli kada se govori o cipeli Iračana, pokazao je zadovoljstvo procesom i presudom Sadamu Huseinu.

„Proces Sadamu Huseinu predstavlja veliki iskorak u nastojanjima iračkog naroda da vladavinu jednog tiranina zamijene vladavinom zakona. To je jedan veliki uspjeh za mladu iračku demokratiju,“ rekao je Bush.

Sadam je kratko nakon egzekucije sahranjen u njegovom rodnom mjestu Tikrit pored njegovih sinova Udaia i Kuzia. Ovdje u Tikritu počinje životni put čovjeka koji je kao niko drugi u posljednjim desetljećima uticao na istoriju Iraka i regiona.

Volio viski, kubanske cigare i plavuše

Sadam Husein je odrastao kod svog ujaka čiji su nacionalizam i divljenje prema nacisitima uticali na njega isto kao i prostakluk njegovog očuha. Nije nepoznato da je on bio odgojen u religioznom duhu, a da se kasnije pokazao kao ljubitelj škotskog viskija, kubanskih cigara i plavih žena.

Usmjeren samo ka jednom cilju – dolasku na čelo države, on je na putu do njegovog ispunjenja ubijao. Od smaknuća jednog komuniste u Tikritu preko likvidacije konkurenata u vlastitim redovima, masovnih smaknuća komunista, Jevreja ili oficira koji su pali u njegovu nemilost. Njegova karijera je prepuna leševa.

Ni njegovi rođaci, kao ni najbliži prijatelji nisu bili sigurni da će preživjeti s obzirom na njegov moto koji je glasio: „Radije ubiti jednog nevinog, nego jednog krivca ostaviti da živi.“

Irački diktator je s vremenom postao žrtva vlastite vladavine i vlastitih procjena. To je i Iraku stalno donosilo nesreću: dugi rat protiv Irana, potom osvajanje Kuvajta što je 1991. godine vodilo operaciji „pustinjska oluja“ i na koncu američkim napadima 2003. godine.

Činio se kao manje zlo

Sadam je izgradio totalitarnu državu na sveopštoj kontroli tajnih službi i na nemilosrdnom pritisku i na najmanje kritičare. Šok na Zapadu, koji je izazvala Islamska revolucija u Iranu, doveo je do toga da se Sadam činio kao manje zlo. Francuska mu je pripomogla skoro do proizvodnje atomske bombe, a od SAD-a je dobio pomoć u ratu protiv Irana i također u proizvodnji njegovog prvog biološkog oružja. Pa ipak, suradnja nije trajala dugo i od Kuvajtskog rata vlada otvoreno neprijateljstvo između Washingtona (Vašington) i Bagdada.

Agresivnost današnje američke administracije ima jedan osnovni razlog – vladavinu svijetom i kontrolu nafte na Bliskom Istoku, rekao je svojevremeno Sadam.

Rat SAD-a protiv Sadamovog režima 2003. godine vođen je pod izgovorom da Bagdad podržava terorizam i da raspolaže oružjem za masovno uništenje. Oboje se pokazalo kao pogrešno i sam George Bush je kasnije morao priznati da te pogrešne informacije spadaju u najveću grešku njegovog predsjedničkog mandata.