1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Dva Nijemca biće kažnjena šibanjem

Dva Nijemca iz Leipziga su u Singapuru zbog vandalizma osuđena na devet mjeseci zatvora i po tri udarca šipkom. Koliko bole udarci šipkom i kakve fizičke i psihičke rane ostavljaju?

Singapur je poznat po svojim rigidnim zakonima. Ukoliko jedete ili pijete u sredstvima javnog prevoza možete biti kažnjeni novčanom kaznom i do 3.300 eura. Za druge prekršaje kazne su još drastičnije. Tako na primjer za vandalizam možete biti lišeni slobode do tri godine, uz to dolazi tri do osam udaraca štapom. U skladu s tim su osuđena dvojica mladića iz Leipziga, koji su sprejom crtali grafite po zidu. Krijumčarima ili trgovcima droge prijeti čak i smrtna kazna. Drastično kažnjavanje u Singapuru stalno nailazi na međunarodnu kritiku.

Ali odakle dolaze ovakvi zakoni? Udarci štapom su relikt, preostao iz britanskog kolonijalnog doba. I dok je Velika Britanija ukinula ovu vrstu odgojne mjere još 1948. njene bivše kolonije, među kojima i Singapur, su je zadržale.

Tokom takozvanog šibanja - "Caning" - osuđeni se veže. Specijalno obučeno lice pristupa šibanju. Makismalno se tokom jednog šibanja može dobiti 24 udaraca po goloj stražnjici.

Infografik Stockschläge in SIngapur Englisch

Tačno je propisano kako se obavlja šibanje

Tačno je propisano koje osobine treba da ima šipka. Mora biti dugačka 1,20 metra, debela 13 mm i veoma elastična. Na taj način se može ostvariti brzina udarca od 160 km na sat. Cilj je postići najveći mogući bol i pri tom ostvariti najmanju ali najdugotrajniju povredu. Koža puca najkasnije nakon tri udarca šipkom i ostaju duboki ožiljci.

Prije izvršenja kazne šipka mora biti vlažna. Time se izbjegavaju teže povrede, recimo urezivanje u kožu komadića drveta. No, potcjenjuju se psihičke posljedice šibanja. Već samo čekanje na izvršenje kazne je opterećenje. Tačno vrijeme šibanja žrtvama nije poznato. Spavaju loše, imaju napade panike, znoje se. "U njima se razvija osjećanje srama, povezano sa dubokim poniženjem", pojašnjava psiholog Jan Kizilhan.

U Singapuru se udarci šipkom izvode tokom prve trećine služenja kazne. To znači da osuđena dvojica Nijemaca mogu računati sa šibanjem u roku od naredne dvije sedmice. "Kažnjavanje se najčešće doživljava kao olakšanje. Do tog momenta krivulja stresa strmoglavo se penje prema gore da bi poslije toga drastično pala. Psihički stres je zamijenjen tjelesnim bolom", kaže Kizilhan.

Psihički pritisak gori od bolova

Tjelesne posljedice šibanja su manje teške od psihičkih, dodaje Kizilhan. Bubrezi osuđenih su zaštićeni specijalnim zavojima. Šibanjem koža puca i narednih dana U najgorem slučaju može doći do infekcije. Ekspert za traume tvrdi da tek tada dolazi do psihološki najteže faze. "U mozak se urezuje ponižavajuće sjećanje. Tu je osjećaj nemoći. Žrtve gube iskonsko povjerenje u ljude."

2012. je u Singapuru 2.500 osoba osuđeno na šibanje. Među njima 1.000 ilegalnih useljenika. Slična vrsta kažnjavanja postoji i u Indoneziji, Maleziji, Brunejima. Pored šibanja, rasprostranjeno je i bičevanje ali i udaranje po tabanima.

Peitschen von Mannan

Ovakvim bičevima se kažnjava u Indiji

U arapskom svijetu primjenjuju se još drastičnije kazne. U Saudijskoj Arabiji je bloger Raif Badawi osuđen na nezamislivih 1.000 udaraca bičem kao i deset godina zatvora. I u Jemenu, Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kataru se ljudi bičuju i šibaju, isto kao i u Iranu, Pakistanu i Afganistanu.

Slične tjelesne kazne postoje i u Somaliji, Sudanu, Nigeriji i Tanzaniji.

Iako Konvencija o ljudskim pravima iz 1948. eksplicitno zabranjuje ponižavajuće, neuobičajene i brutalne kazne i naziva ih mučenjem, tu ipak postoji rupa u zakonu. Kažnjavanje nije mučenje, ukoliko bolovi ili patnja proizilaze iz zakonski dozvoljenih sankcija. Drugim riječima, mučenje je mučenje, samo kada je zabranjeno.