Dunavska voda pod nadzorom naučnika

Dva broda, „Argos“ i „Istros“, isplovljavaju iz pristaništa u Beču i nastavljaju put niz Dunav. Dok posada izbjegava čamce i ogromne teretnjake, putnici su palube posmatraju bečke nebodere. Obučeni su u bijele mantile ili u ronilačka odijela. Plovidba Dunavom je dio njihovog posla – oni su dio najveće ekspedicije riječnih istraživača u istoriji i putujući niz rijeku prevaliće dvije hiljade kilometara, sve do Crnog mora.

„Analiziramo biljne i životinjske vrste, njihovu raznovrsnost i takođe procjenjujemo ukupnu količinu živog svijeta. Na osnovu toga, utvrđujemo kvalitet vode“, kaže Jarmila Makovinska iz Slovačke, dok se naginje nad mikroskop u potpalublju. Po njenoj procjeni, voda koju je do sada ispitala, između Regensburga u Njemačkoj i Beča, je „negdje na sredini“ – dakle ima dobar ili umjereno dobar kvalitet.

Pecanje otrova

Vođa tima od oko 25 naučnika je Bela Čanj – hidrolog koji voli da svira gajde. Na početku svake etape putovanja on stoji na pramcu i svira. Ali nakon muzike, bavi se naukom. „Cilj ove misije je da se u riječnim naslagama i u tijelima riba otkriju one najopasnije supstance, one koje zagađuju vodu,“ kaže Čanji. Taj mađarski akademik razvio je tehniku pecanja na struju. „Upotreba električne energije parališe ribe“, objašnjava Čanji. A nakon ispitivanja, one se puštaju natrag u rijeku.

Dunav pripada svima

„Tražimo materije koje potiču npr. iz lijekova, plastične materije, hemikalije za borbu protiv požara. Svi ti materijali se rastvaraju u vodi“, kaže Tobajas Šulcer, naučnik iz Lajpciga u Njemačkoj.

Njegov kolega, Austrijanac Peter Tarabek, objašnjava kako farmaceutski preparati uopšte stižu do vode: „Ako popijete lijek, njegovi elementi prođu kroz pogone za preradu vode. Ti pogoni nisu u stanju da ih uklone ili u potpunosti razgrade. Oni tako završe u rijeci.“

Naučnici će imati tačnu sliku zagađenja u cijelom toku Dunava tek nakon što je putovanje gotovo i sva testiranja obavljena. „Vjerovatno da u svijetu ne postoji rijeka koja je tako intenzivno ispitivana kao Dunav. Ta rijeka teče kroz mnogo zemalja, pa su u to uključeni pripadnici mnogih naroda“, kaže austrijski naučnik Martin Dokulil.

Dunav tiho teče

Ovakva ispitivanja vrše se svakih šest godina i organizuje ih Međunarodna komisija za zaštitu Dunava. Šef ekspedicije Bela Čanji bio je i na dve prethodne ekspedicije, ali je i proveo veliki dio svog života na Dunavu i na njegovim obalama. Ta rijeka je dio njegovog djetinjstva. On se nada da će jednog dana moći da se popravi dio štete koje su joj ljudi nanijeli.

„Kada se desila posljednja katastrofalna poplava, veliki dio ravnica uz rijeku bio je pod vodom. Mnoge vrste riba su se tamo uspješno mrijestile“, kaže Čanji. Nažalost, mnogo mlade ribe je pomrlo kada se voda povukla.

Od Njemačke do Crnog mora

Svake večeri, naučnici se okupljaju oko kapetanovog stola, upoređuju bilješke i zabavljaju se. „Neki među nama se poznaju decenijama. Odrasli smo zajedno, na Dunavu. On je za nas veoma važan“, kaže Čanji.

Putovanje traje šest nedjelja i završiće se na ušću Dunava, gdje voda iz njemačkog Švarcvalda, austrijskih Alpa i bezbrojnih pritoka konačno dospjeva do Crnog mora. Ali rezultati tog jedinstvenog naučnog putovanja analiziraće se još godinama, u laboratorijama širom Evrope.

Autori: Keri Skajring/Darko Janjević
Odgovornia urednica: Belma Fazlagić-Šestić