1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Dugački, betonski zid, iza njega geto

Romsko naselje u bugarskom Vidinu odijeljeno je od grada betonskim zidom. To nije jedini problem sa kojim se Romi suočavaju. Reporterka DW-a je mjesec dana živjela u tom naselju i prenosi utiske.

default

Romsko naselje u gradu Vidin

Mjesec dana sam živjela u ulici Galeb (чайка). Nije loše tuda prošetati. Ali jeste loše kada ti ta adresa stoji u ličnoj karti – tako bar misle mnogi. Moja komšinica Radostina (pravo ime poznato redakciji) uspjela je da se zaposli kao prodavačica i radila je čitava dva dana, sve dok poslodavcu nisu stigli njeni papiri u kojima se pominje čuvena ulica Galeb. Dobila je otkaz. Jer u Galebu žive samo Romi, a prema jednoj anketi, 48 odsto Bugara ne želi da bude u istom radnom kolektivu sa „Ciganima“.

„Imate pasarelu“

Doselila sam se 8. marta, sa nešto potrepština, puno savjeta, nekoliko brojeva telefona i kartom grada – inače potpuno neprimjenjivom na ovo naselje. Jer na planu djeluje da je naselje direktno povezano sa gradom Vidinom na sjeverozapadu Bugarske. Na tom planu nije ucrtan kilometarski betonski zid koji u stvarnosti postoji. Tek dugo pješačenje preko lokalnog groblja može vas odvesti do Vidina. Gradske vlasti kažu da zid Rome ne odvaja nego štiti njihovu djecu – od vozova koji prolaze obližnjom prugom. Kao da drugdje nema vozova. I još gradske vlasti skreću pažnju da postoji jedna pasarela.

Bulgarien Roma-Siedlung der Stadt Vidin

Ulica Galeb u kojoj nije popularno stanovati

„Moju majku bole noge, ne može da se penje stepenicama. Zato prođemo kroz rupu“, priča petogodišnji Mitko. Svakog jutra oko devet sati prolazi kroz tu rupu. Jer njegov vrtić je sa druge strane šina. Prije devet godina je romsko naselje imalo sopstveni vrtić, ali ga više nema. Sva djeca idu istim putem kao Mitko, kroz rupu u betonskom zidu, do grada. Sramota je taj zid, kažu u naselju. A objašnjenje gradskih vlasti – licemjerno. Jedan penzioner ovdje priča kako se za 40 godina koje pamti prije postavljanja zida na pruzi nije desila nijedna jedina nesreća.

„Sve je to namjerno“, kaže i Dimiter, čovjek koji je upravo ostao bez posla. Ne zato što je Rom, nego zato što je firma ukidala radna mjesta. Nikakvo čudo u Vidinu, gradu sa najvećom stopom nezaposlenosti u cijeloj Bugarskoj – oko 23 odsto. Samo u martu su otpuštene stotine ljudi. Sa Dimiterom razgovaram u njegovom poplavljenom dvorištu. Stotine kuća u naselju maltene plutaju jer nema pumpe koja bi ispumpala podzemne vode. Još jednom pitam za zid, šta je tu „namjerno“ i čija je „namjera“? Dimiter ćuti. Tipično je ovdje da ljudi psuju zid, govore o teškoćama i diskriminaciji, ali nemaju objašnjenje zašto je to tako i ko hoće da bude tako.

„Samo nam fali policijski čas“

Iz evropskog ugla su stvari jasne: zid kojim se izoluje jedna etnička manjina je zid kojim se uspostavlja geto – bez obzira kako glasi izgovor etničke većine ili gradske uprave. Zid je građen poreskim novcem, na silu i uprkos peticijama Roma iz naselja. U Bugarskoj će teško neko pomenuti riječ geto – i sami Romi je odbijaju. Za njih je to uvreda. „Ne živimo u getu, mi smo potpuno normalni ljudi“, čuje se često. Geto je za njih pečat kojim bi vječno bili označeni kao manje vredni. Argument da geto svjedoči o predrasudama većine ovdje ne razumiju.

Das Roma-Viertel in der bulgarischen Stadt Vidin

Mnoge kuće u ovom naselju oštećene su usljed poplava

Romsko naselje u Vidinu zove se Novi Put (Hов път). Cinično to zvuči, posebno danas kada od Novog puta nema direktnog puta do grada. Zaobilazna staza preko groblja takođe je zatvorena – tamo su radovi za novi gradski vodovod na koji građani Vidina dugo čekaju. Za sada su dobili samo 15 kilometara razrovanih puteva, pronevjeren javni novac i gradonačelnika koji je optužen za korupciju. Sve to jednako pogađa i Rome odavdje, jer i oni su građani. Zapravo, pogađa ih i više – vodovodna mreža uopšte neće proći kroz njihovo naselje.

„Samo nam još fale kontrolni punktovi i policijski čas“, kaže ogorčeno Dimiter. U gradskoj upravi opet imaju spremno objašnjenje. Kao za zid. Vodovodne cijevi, eto, nikako ne mogu do romskog naselja jer tamo kuće uglavnom nisu legalizovane. „Biće svakako i barikada. Recimo da bi sprečili krađu sekundarnih sirovina“ – Dimiter ovo ne kaže u šali. Njemu i njegovim sunarodnicima život u naselju rijetko daje povod za smijeh. Razgovori su svi slični, puni problema, poplava, nezaposlenosti, izolacije. Novi put, jednosmjerna ulica.

Preporuka redakcije