1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Drakulić: "Politika etničkog čišćenja je bila uspješna"

Kratko pred obilježavanje 20 godina od genocida u Srebrenici listovi na njemačkom jeziku ovih dana donose brojne članke na tu temu. Druga tema kojoj se listovi posvećuju je planirana ograda protiv izbjeglica u Mađarskoj.

"Noćna mora ne zastarijeva", naslov je gostujućeg članka hrvatske spisateljice Slavenke Drakulić u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u kojemu se ona osvrće na srebrenički genocid i na bol koja je još uvijek prisutna. Tako ta spisateljica piše da joj je "teško povjerovati" da je prošlo već dva desetljeća od tog masakra i da se dobro sjeća kako nije mogla vjerovati kad je saznala za strašne zločine.

Slavenka Drakulić

Slavenka Drakulić

"Dvadeset godina poslije se pitam što mlađe generacije, dakle one mlade ljude rođene nakon 1995. godine, ne samo u Bosni i Hercegovini, povezuje sa Srebrenicom. Je li Srebrenica za njih, ako uopće igra neku ulogu, više od neodređene slutnje o jednom mjestu užasa. Je li horor za njih apstraktan? Ukoliko je to slučaj onda nismo dovoljno učinili kako bismo te strašne zločine učvrstili u općem sjećanju. Doista nije jednostavno opisati što se tamo dogodilo, čak niti jasno odgovoriti na pitanje koje jednom mladoj osobi prvo pada na um: Zašto su ti muškarci ubijeni? Jednostavan odgovor glasi: zato što je u BiH bio jedan rat u kojem su Srbi bili agresori, a muslimani žrtve - civili koje se trebalo ukloniti s teritorija istoka BiH. No, tu postaje već teže, jer činjenica da su to bili muslimani ne pridonosi shvaćanju. A ni činjenica da je njihova egzekucija provedena u vrijeme kad muslimani nisu generalno poistovjećivani s teroristima, još dugo prije napada na tornjeve blizance u New Yorku. Pitam se je li mlada generacija uopće svjesna razlike između islama kao religijske zajednice i bh. muslimana kao naroda. Ta razlika za vrijeme masakra nije bila jasna čak ni međunarodnim političarima i novinarima, a kamoli široj javnosti. Bh. muslimani većinom imaju slavensko podrijetlo (dakle ne arapsko) i prije otprilike 500 godina su za vrijeme osmanske vladavine prešli na islam", podsjeća Drakulić dodajući da su muslimani u bivšoj Jugoslaviji dobili status konstitutivnog naroda s velikim "M", odnosno imali su nacionalnost "Muslimani". Drakulić u članku dodatno podsjeća da je većina bh. muslimana u to vrijeme bilo sekularno.

Zelena - boja boli

"Taj pomalo zbunjujući povijesni identitet bh. muslimana - danas Bošnjaci - bio je, zajedno sa strahom da bi se u Europi mogla stvoriti jedna muslimanska država, jedan od razloga zašto Bosna i Hercegovina dugo vremena od Zapada nije dobivala pomoć u borbi protiv srpskog agresora. Pretjerano rečeno bi se moglo reći i da je europski strah od muslimana doveo do islamizacije Bosne i Hercegovine. 11. srpnja će TV gledatelji koji prate komemoraciju kao i svake godine vidjeti niz sanduka prekrivenih zelenim plahtama i to interpretirati kao muslimanski običaj. Ukoliko se danas posjeti Sarajevo, vidjet će se puno pokrivenih žena - prije rata se, međutim, marame gotovo nisu ni nosile. Izgrađene su džamije. Srpski udio stanovništva u Sarajevu je znatno opao. Cjelokupna etnička slika Bosne i Hercegovine se za vrijeme rata i poslije njega promijenila, što opet upućuje na to da je politika etničkog čišćenja doista bila uspješna. Trebali bismo razumjeti koji događaji i koji užasi su doveli do toga da zelena postane boja religije u Bosni i Hercegovini. Svi mi, bilo mlado ili staro, bismo trebali zelenu na sanducima interpretirati kao boju boli. Tako bismo mogli pokazati da smo dvadeset godina poslije shvatili tko su u tom konfliktu bile žrtve kako bi im se moglo dodijeliti odgovarajuće mjesto u europskom sjećanju", poručuje Slavenka Drakuliću FAZ-u.

Unosnije krijumčarenje ljudi nego trgovanje drogom

Berlinski Tageszeitung (taz) se bavi temom najave izgradnje ograde u Mađarskoj s namjenom da se spriječe izbjeglice da prijeđu granicu. Taz donosi reportažu s graničnog prijelaza Horgoš i mišljenje jednog srpskog graničara koji navodi da je namjera podizanja ograde usred Europe besmislica i dodaje da je Mađarska prije gradila ograde kako bi vlastito stanovništvo spriječila od bijega u Jugoslaviju, a sada se Mađari žele izolirati od Srbije. U članku se zatim navodi kako se u večernjim satima na sporednim putevima uzduž granice mogu primijetiti male skupine ljudi s ručnom prtljagom.

Izbjeglice u blizini mađarske granice

Izbjeglice granicu često prelaze stranputicama

"Često su to obitelji s djecom", piše taz i nastavlja svoju priču u obližnjoj Subotici gdje je stotine izbjeglica u jednoj napuštenoj ciglani našlo privremeno utočište: "To su prije svega Afganistanci. Pomoći nema, a Srbija je preopterećena valom izbjeglica."

Taz dalje navodi primjere izbjeglica koje su potrošile sve svoje novce kako bi krijumčare platili: "Stalno se može čuti ta priča: krijumčarske bande obećavaju očajnim ljudima da će ih prebaciti u zapadnu Europu, ali ih zatim jednostavno negdje iskrcaju. I na mađarskoj strani čekaju krijumčari, često su to međunarodne bande koje surađuju, od Ankare do Budimpešte. Od policijskih inspektora se može saznati da je trenutačno to unosniji posao nego trgovina drogom. Od UNHCR-a se može neslužbeno saznati da se 'mađarski zid' pročuo sve do Turske i da se stoga može očekivati val dodatnih 100.000 izbjeglica. Krijumčarske bande su navodno proširile informaciju o zidu i zahtijevaju više novca za 'prebacivanje' u zapadnu Europu - 'prije nego bude prekasno'. Granična ograda koja još uvijek ne postoji oživljava 'biznis'."

Preporuka redakcije