1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Države nemaju prijatelje, samo interese

Uzbuđenje oko afere oko obavještajne službe BND je veliko. Možda će uskoro možda morati odstupiti jedan ministar. Dosad se nije ništa dogodilo što bi bilo neobično u obavještajnom biznisu, smatra Kay-Alexander Scholz.

Zločesti Amerikanci bi njemačkoj javnosti konačno trebali reći što to NSA radi, nadzire li masovno i kako - to je prije otprilike godinu dana bio zahtjev u okviru debate o tajnim službama u Njemačkoj. Nijemci bi radije trebali sami baciti pogled u vlastito ogledalo, kazao je u Berlinu tadašnji glavni savjetnik za internet u uredu Hillary Clinton, Alec Ross. BND se u principu ne razlikuje od NSA-a, jedino je proračun manji, kazao je on. O uobičajenoj praksi koja se provodi on dobro zna, poručio je. U njemačkim medijima Rossovim izjavama nije pridavana velika pozornost. Nekako se to tada nije uklapalo u sliku.

Tajna služba je tajna služba - pa i BND

Kay-Alexander Scholz

Kay-Alexander Scholz

No, sada je ta tema ponovno aktualna. Njemačka javnost je u međuvremenu naučila da je BND itekako aktivni igrač u velikoj igri tajnih službi u kojoj ne postoji dobro ili zlo, već samo interesi. Špijuniranje među prijateljima, to nikako ne ide? Kancelarka Merkel je tom izjavom htjela voditi glavnu riječ u cijeloj debati.

Ali jedan prijateljski sporazum između SAD-a i Njemačke ne postoji. Amerikanci Nijemcima čak ne dopuštaju ni da se s njima igraju po pitanju tzv. ugovora "Five-Eyes" o suradnji tajnih službi pet zemalja engleskog govornog područja (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija, Kanada i Novi Zeland). Dosta je stvari kod kojih Amerikanci skeptično promatraju Europu i kod kojih su s dobrim razlogom radoznali: Kako će se razvijati spašavanje Grčke? Kako kriza u Ukrajini? Što Europljani misle o TTIP-u? A ako je onda još riječ o velikim poslovima za poduzeća, tek onda špijunaža više ne poznaje granice.

Zajedničkih interesa, međutim, ima kad je u pitanju borba protiv terorizma. Tu je vladin glasnogovornik Steffen Seibert izgovorio jednu interesantnu rečenicu koja također nije eksponirana u javnosti. Kazao je kako u borbi protiv terorizma nema boljeg partnera od SAD-a. To je zvučalo poput isprike, ali je bilo makar iskreno. Dodao je da se o ostalim stvarima ne može javno izjašnjavati zbog tajnosti.

Thomas de Maizière kao žrtveni jarac

Time u javnosti ostaje zjapiti jedna velika siva praznina. Nejasno je prije svega ima li kancelarski ured detaljnih saznanja o tome što BND ustvari sve radi, kao i obrnuto. No, kancelarski ured mora ono generalno zadržati u fokusu - a to jeste suradnja sa SAD-om. Bez toga - samo na financijskom planu - ne ide.

Sve to se čovjeku može svidjeti ili ne. To jeste i ostat će prljavi posao, jer tajne službe nisu mala šala. Ali sada tražiti žrtvenog jarca, kako je to upravo slučaj s Thomasom de Maizièreom, njemačkim ministrom unutarnjih poslova, nimalo ne pomaže u cijelom slučaju. Svijet time neće postati jednostavniji. Time bi samo jedan potencijalni nasljednik Angele Merkel bio poražen, na radost konkurentice Ursule von der Leyen, aktualne ministrice obrane. I na radost oporbe koja bi time mogla zabilježiti jedan uspjeh u parlamentarnom Odboru za istraživanje afere oko NSA-a. Ali bi to bio samo jedan unutarnjopolitički uspjeh. Stvarno sukobljavanje bi se trebalo odvijati između Berlina i Washingtona. Ali na tom polju od prošlogodišnjeg "cyber-dijaloga" vlada šutnja.