Donjeck: Očaj potisnuo iluzije

"Kada izađem iz kuće, na ulicama vidim više pasa nego ljudi. Pred vijećnicom ljudi vapeći traže hljeb". Ovako situaciju u gradiću Ilovajsku u regiji Donjeck opisuje Igor. Tamo su se ovoga ljeta vodile žestoke borbe između ukrajinske vojske i proruskih separatista, čiji je ishod bio na stotine mrtvih. Mnogi stanovnici Ilovajska željeli su da se priključe Rusiji. Oni su se nadali da bi mogli dobiti veće penzije i plate, kako im je obećano putem ruske televizije.

Ali to su bile isprazne nade, smatra Igor. On je očajan. Zbog rata je izgubio svoju malu firmu. Više od šest mjeseci nije vidio svoju djecu. Tokom borbi njegova žena je sa dvije kćerke pobjegla rodieljima na jug Rusije u oblast Krasnodar. "Svaki put zaplačem kada uđem u praznu dječiju sobu", kaže Igor. On ne zna šta da radi. U Ilovajsku, doduše, ima kuću, ali nema budućnosti.

"Hoćemo samo mir"

Ni u samom Donjecku situacija nije bolja. Kada je počela pucnjava, pobjegao je veći broj mlađih i radno sposbnih ljudi. Prema podacima kijevskog Instituta za sociološka istraživanja, u Donjecku je krajem oktobra živjelo 700.000 ljudi, što je za 200.000 manje u odnosu na broj koji je zabilježen na početku godine. Odlazak stanovnika se nastavio. Metropola, koja je trebala biti pretvorena u ukrajinski centar biznisa, sve više se pretvara u mjesto življenja starih, bolesnih i onemoćalih ljudi. 60 posto stanovnika navodi da nemaju šta da jedu i da im je hrana hitno potrebna.

Bivša doktorica Svetlana priznaje da je učestvovala u glasanju na referendumu koji su organizovale vođe tzv. "Narodne Republike Donjeck". I ona se ponadala većoj ruskoj penziji. Danas ona ne vjeruje ni separatistima, ni ruskom predsjedniku Putinu, ni ukrajinskom predsjedniku Petru Porošenku. "Od njih više ništa ne očekujemo! Želimo samo mir! Zaustavite rat! Sada ću prikupiti svu hrabrost i žaliću se na hotline Narodne Republike Donjeck", kaže ova penzionerka, a onda skrušeno dodaje: "Ne, neću to uraditi. Poslije će doći da me ubiju!"

Nema keša

Za razliku od Svetlane, 45-godišnja Larisa nikada nije podržavala separatiste. Pa ipak je ostala u Donjecku. Njen najveći problem je nedostatak novca. "Otac mi je bio rudar. On je bolestan i vezan za postelju. Naravno da ga neću ostaviti", kaže Larisa. Na računu ona ima novaca. Ali sve je teže podići novac ili platiti kreditnom karticom. Ukrajinske banke su u međuvremenu zatvorile svoje filijale u oblastima koje Kijev više ne kontroliše. Mnogi automati za novac su isključeni. "Noću često sanjam kako tražim automate", žali se Larisa.

Ni penziju svoga oca ona ne može podići. Ukrajinci isplaćuju penzije svojim građanima samo na teritorijama, na kojima imaju kontrolu. Larisin otac bi morao proći kroz kontrolni punkt seperatista kako bi stigao u neko ukrajinsko mjesto pod kontrolom Kijeva, gdje bi mu bila isplaćena penzija. "Naravno da može otići po novac. Ali Narodna Republika Donjeck okrivljuje Kijev za takvu situaciju. A najviše ispaštaju siromašni", žali se Larisa.

Izgubio porodicu, kuću, firmu

I 50-godišnji Oleg sa tugom priča o trenutnoj situaciji. Donedavno je ovaj poduzetnik živio sa svojom porodicom u Donjecku. A onda je njegova kuća nekoliko puta pogođena. Oleg je morao odustati i od svoje firme. Odlučio je da se preseli u Kijev. Ali njegova žena i dvije kćerke su željele ostati u Donjecku. Prihvatili su ih prijatelji i poznanici. "Zbog onih koji podržavaju separatiste izgubio sam sve što sam imao. Nemam više samilosti za penzionere koji su sa plakatima u rukama išli na proruske demonstracije i na referendum. Oni su to tako htjeli. Sada ne trebaju plakati", kaže ljutito Oleg.

On ne vjeruje da bi se život u Donjecku u narednih nekoliko godina mogao normalizirati.U najboljem slučaju, smatra Oleg, prestaće borbena dejstva i to kada plaćenici prestanu primati novac. "Ali oni imaju oružje. Pljačkaće građane. Pravog mira neće biti!" On ne računa ni sa brzom obnovom grada, tim prije što niko ne investira u nestabilna područja. Krivicu za strašnu situaciju on daje odbjeglom bivšem predsjedniku Ukrajine Viktoru Janukoviču. "Moćnici iz Donjecka su dijelili zemlju samo da bi se obogatili", kaže Oleg i zaključuje: "Ali kakve će posljedice to imati, o tome nisu ni sanjali."