Dogovor Merkel-Sarkozi - samo zataškani problem

Spor između Njemačke i Francuske o formiranju europske ekonomske vlade star je koliko i sama monetarna unija, dakle oko 20 godina. Kada je rođena ideja o zajedničkoj valuti i kasnije, tokom 90-ih godina, kada su utvrđene pojedinosti oko uvođenja eura, Francuska se neprestano borila za uvođenje ekonomske vlade u francuskom stilu. Dakle, za provođenje ciljane porezne, fiskalne i kamatne politike u zemljama EU uz uključivanje Centralne banke.

Sarkozi prihvatio škrgućući zubima

U Francuskoj i brojnim drugim zemljama, prije svih na jugu i istoku EU, centralne banke tradicionalno nisu bile tako neovisne kao u Njemačkoj i u sjevernim europskim zemljama. Njemačka je prihvatila uvođenje eura samo ukoliko neće postojati centralna ekonomska vlada i ukoliko će postojati samo izrazito neovisna Europska centralna banka. Od maja je sve drugačije. Između ostalog neovisnost Europske centralne banke više ne postoji, jer ona očito slijedi političke smjernice i kupuje državne obveznice što zapravo nikada nije željela činiti. Osim toga šefovi država i vlada postigli su suglasnost da ubuduće usko surađuju u određivanju fiskalne, porezne i monetarne politike. Dame i gospoda iz 27 zemalja članica EU su sami sebe nazvali ekonomskom vladom što je u ponedjeljak (14.06.) prilikom susreta sa francuskim predsjednikom Nikolom Sarkozijem u Berlinu potvrdila i kancelarka Angela Merkel.

Sarkozi je prihvatio ovaj koncept škrgućući zubima. Ipak, za njega i države koje imaju labaviju monetarnu politiku ovo je samo međukorak na putu ka formiranju prave ekonomske vlade koja će moći pod svojom kontrolom držati Europsku centralnu banku. Bude li njemačka Vlada na narednom Samitu u tom smislu još popustila Europa će se u narednim godinama moći oprostiti od stroge budžetske discipline.

Traganje za europskim kompromisom

Francuska ne želi samo dodatno slabljenje Pakta o stabilnosti, nego se i opire kaznama za zemlje koje krše dozvoljeni budžetski deficit. Sarkozi kritizira mjere štednje Vlade u Berlinu i zalaže se radije za lagano konsolidiranje budžeta u vrijeme kada okolnosti za privredni rast budu bolje. Sukob između Njemačke i Francuske, koje u osnovi predstavljaju dvije struje u fiskalnoj politici EU, berlinskim je kompromisom samo djelomice zataškan.

Sukob će se nastaviti, a njegovo okončanje je neophodno. Treba se nadati, da će njemačka Vlada provesti što je moguće više svojih stavova u cilju stabilnosti valute. To nije kraj njemačko-francuskog prijateljstva, već je to od svih strana prihvatljivo traganje za europskim kompromisom.

Autor: B. Riegert / Zorica Ilić

Odg. urednica: Marina Martinović