1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

„Dogovor dvije Njemačke dobar model za Kosovo“

Da li je pitanje Kosova moguće riješiti po ugledu na dogovor dvije Njemačke iz 1972? Jeste, tvrdi Verner Vajdenfeld, profesor univerziteta „Ludvig Maksimilijan“ i jedan od najboljih poznavalaca Balkana u Njemačkoj.

DW: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je pokrenuo „unutrašnji" dijalog o Kosovu. Mnogi smatraju da on tako pokušava da sa čitavom nacijom podijeli odgovornost za faktičko priznanje Kosova. Ali, čuju se i prijedlozi. Tako se opet govori o modelu sporazuma između Zapadne Njemačke (BRD) i Istočne Njemačke (DDR) iz 1972. godine. Je li to dobar model?

Verner Vajdenfeld: Radi se o sljedećem: situacija je takva da vjerovatno nijedan od učesnika u konfliktu ne želi da kompletno popusti. To je tako bilo u slučaju BRD i DDR: dva različita stava; niko ne želi da učini neki temeljni ustupak, ali postoji interes da se postigne praktičan napredak. To je riješeno tako što su sklapani sporazumi i ugovori u kojima niko nije morao da učini neki temeljni ustupak. Dakle, strane u konfliktu su mogle da zadrže svoje osnovne pozicije. Ako hoćete da se praktične stvari poboljšaju, da se omoguće kontakti, ili da se uklone prepreke u putničkom saobraćaju – to je dobar model.

Sporazum između dvije Njemačke je očuvao različite pristupe dvije strane nacionalnom pitanju. Da li bi u slučaju Srbije i Kosova promjena tog modela značila da i Beograd i Priština zadrže svoja gledišta kada je riječ o statusu Kosova?

Da. Tako je to regulisano i ugovorom između dvije Njemačke: nezavisno od temeljnih pitanja kao što je nacionalno pitanje – sastali smo se da sklopimo ugovore o saradnji. Da u preambuli ondašnjeg sporazuma nije bilo odgovarajuće formulacije, sve bi bilo propalo, jer je tada opozicija bila protiv sklapanja takvog sporazuma sa DDR. Ali, kada kažemo: jeste, složni smo oko toga da u temeljnim pitanjima nismo složni – onda se to može.

Jedan drugi model me je impresionirao bar koliko i pomenuti sporazum, a to je Sporazum o Berlinu, koji je ljudima donio veliko olakšanje. I on je sklopljen tako što su temeljna pitanja izuzeta iz odredbi. Sovjetski Savez je tada htio da potpiše sporazum samo o Zapadnom Berlinu, jer je Istočni Berlin bio glavni grad DDR. Zapadne sile su smatrale da se može sklopiti samo sporazum o čitavom Berlinu, a ne o Zapadnom Berlinu. I šta su na kraju uradili? Napisali su: ovaj sporazum važi na „dotičnom području". Dakle, nije definisano gdje tačno važi. Sovjetski Savez je uvijek mogao da kaže: u redu, odnosi se na Zapadni Berlin, a zapadne sile su mogle da kažu: u redu je, odnosi se na čitav Berlin. I tako je ljudima olakšan život, na primjer, saobraćaj između Istočnog i Zapadnog Berlina radi međusobnih posjeta.

Werner Weidenfeld Porträt EINSCHRÄNKUNG (CAP)

Verner Vajdenfeld

Model iz 1972. je za Kosovo još 2007. predložio Volfgang Išinger, i tada je Beograd odlučno odbio taj prijedlog. Je li to bila greška? Kosovo je već 2008. jednostrano proglasilo nezavisnost i danas ga većina država takvim i priznaje.

Neću sada naknadno nikog da kritikujem, ali onaj ko je htio da to izbjegne, trebalo je da to učini onakvim regulativima. Ali sada je status kvo drukčiji; morali bismo da razgovaramo o sadašnjem statusu kvo.

Jedna od glavnih posljedica Sporazuma iz 1972. jeste da su obje njemačke države postale članice UN. Kosovo, međutim, ne bi moglo da postane član UN dok ga ne prizna Srbija i možda posljedično Rusija.

Ne bih opterećivao čitavu stvar još i tom vrstom tereta. Ako zaista hoću napredak, onda ne treba da od takvih pitanja pravim jezgro sporazuma. I u slučaju sporazuma dvije Njemačke je to pitanje bilo vrlo osjetljivo i ja bih ga radije bio izostavio. Tako se to radi kada treba pozitivno usmjeriti situaciju, znači temeljna pitanja se ne rješavaju na početku takvog procesa.

Glavešine u Briselu i Berlinu još nikad nisu rekle da Srbija mora da prizna Kosovo da bi pristupila EU. Njihov stav je da je za tako nešto dovoljan i sveobuhvatan sporazum o „normalizaciji odnosa". Smatrate li da bi ti bilo dovoljno za Srbiju?

Naravno! Ako dotle bude sklopljen sveobuhvatan sporazum o kooperaciji, niko neće postavljati dodatne prepreke.

Mislite da bi za EU bilo neproblematično to što bi u slučaju Srbije i Kosova u EU bio uvezen neriješen spor oko granica?

To opet spada u pitanja koja se pri sklapanju takvih ugovora izuzimaju, kao što je to učinjeno pri sklapanju ugovora između dvije Nemačke. Ili Sporazuma o Berlinu. Važno je to što svih šest država Zapadnog Balkana ima dobru perspektivu prijema u EU. One žele da jednog dana pristupe EU. No, međusobno stalno stvaraju zategnutost, i ja bih to radije prestao da činim kada bih imao političku odgovornost i perspektivu pristupa EU.

Da, ali to je metoda da se ostane na vlasti – tako se osvajaju glasovi birača. No – da se vratimo temi – sada je srpski ministar spoljnih poslova Dačić podgrijao svoju staru ideju o podjeli Kosova. Tako bi sjever Kosova trebalo da bude dio Srbije, a čuje se i mogućnost da Kosovo zauzvrat dobije preševski region. Da li je takvo novo povlačenje granica realno?

Jeste. Sve je to sadržaj takvih razgovora. Ja bih to tretirao kao prijedlog, kao konstruktivnu mogućnost da se učini korak naprijed, proučio bih svaki takav prijedlog, jer o svemu treba govoriti. Veliki je napredak već i samo vođenje razgovora tako da oni ne zapnu već na prvom temeljnom problemu. Najbolje bi bilo još i kada bi obje strane rekle da bi im dobro došao i neko treći kao moderator razgovora, a to bi mogla biti opunomoćenica EU za spoljne poslove.

Da, to već imamo, ali takozvani Briselski sporazum nije još sproveden.

Njima bi trebalo dati novi zamah. Razgovore bi mogao da vodi, na primjer, predsjednik Savjeta EU.

Samo 18 godina poslije međunjemačkog sporazuma, situacija u svijetu se promijenila toliko da je Njemačka mogla da se ponovo ujedini. Jesu li u narednim decenijama moguće tako velike promjene da se i status Kosova promijeni u jednom ili drugom pravcu?

Naravno. Ako evropska integracija bude dalje napredovala zbog pritiska svjetske politike, sila događaja će biti takva da će Kosovo ostati samo mala tema koja je njima jednostavno zahvaćena.

To zavisi i od snage SAD i Rusije.

SAD su postale neuračunljive i ja ne bih previše polagao na njih, već na EU, ona je pod pritiskom da djela, jer ne može više da kaže: kad zagusti, stvar će već preuzeti Amerikanci.

*Prof. Dr. Verner Vajdenfeld je profesor emeritus političkih sistema i evropskog ujedinjenja na univerzitetu „Ludvig Maksimilijan" u Minhenu, direktor Centra za primijenjena politička istraživanja i politički komentator u mnogim njemačkim medijima. Autor je brojnih knjiga i stručnjak za balkansku politiku. Od 1987. do 1999. je bio koordinator njemačke vlade za njemačko-američku saradnju.

 

Preporuka redakcije