1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Dodik prvi put u Srebrenici

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dolazi u posjetu Srebrenici. Posjeta je od početka godine najavljivana i odgađana dva puta. Šta očekuje Dodika u Srebrenici?

Za danas je najavljen Dodikov susret sa načelnikom opštine Srebrenica Ćamilom Durakovićem i predsjednikom Skupštine opštine Srebrenica Milošem Milovanovićem koji je na tu funkciju izabran nedavno jer je polovinom prošle godine smijenjen Dr. Radomir Pavlović nakon što je „predsjednikovao“ gotovo 15 godina. Bivši i sadašnji predsjednik su iz SNSD-a, koji lokalnu vlast u Srebrenici dijeli sa SDA gotovo svo vrijeme od početka povratka Bošnjaka u Srebrenicu.

Kako nije najavljeno o čemu će po prvi put zajedno razgovarati Predsjednik RS i nosioci lokalne izvršne i zakonodavne vlasti u Srebrenici, ostaju špekulacije i prognoze hoće li taj susret konačno najaviti bolje dane za Srebrenicu i one koji danas u njoj žive.

Srbi, Bošnjaci i svi drugi u Srebrenici danas loše žive

Srebrenica: grad sa sve manje stanovnika

Srebrenica: grad sa sve manje stanovnika

Onih što danas žive u prostorno jednoj od najvećih opština u BiH, ima, po slobodnoj procijeni između 7.000 i 8.000, Bošnjaka, Srba i svih ostalih. Zajedničko im je svima da manje ili više loše žive. Ogromne novčane sume i drugu pomoć svijet je uputio ovom gradu i njegovom narodu, znanom po genocidu, najstrašnijem zločinu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Međutim, malo šta se od te pomoći ovdje vidi i malo je i stiglo ovdje.

Srebrenica je pred rat bila jedna od najrazvijenijih opština u BiH. Jedna četvrtina od ukupnog broja stanovnika (1991. god oko 37.000) bila je zaposlena. Danas radi jedva petina od onih 7.000 - 8.000 i od tog broja većina ne živi na području opštine. Dobar broj i onih u vlastima ne živi ovdje. Srebrenica ima prirodna bogatstva kao malo koji kraj u regionu: rude olova, cinka sa primjesama srebra i zlata, rudu boksita, ogromno šumsko bogatsvo i čiste vode, ljekovitu željezno-arsensku Guber vodu što se u apotekama kao lijek prodavala do rata, a danas teče u kanalizaciju...

Stanovništvo, koje danas živi u Srebrenici, gotovo da od toga nema nikakve koristi. Naknadu što bi na ime korišćenja resursa za proizvodnju struje u hidroelektrani Perućac Srebrenici trebala plaćati, Srbija od rata ne plaća. Dug je navodno veći od 100 miliona maraka. Profit od kopanja olova, cinka, srebra i zlata uzimaju Rusi, od bokista do skoro su zaradu ubirali Litvanci, a zaposleni rijetko primaju platu. Korist od šume ide u Banjaluku. Banji sa Guber vodom politika ne da da radi, uprkos uloženim milionima u nove objekte što stoje nedovršeni, a voda teče u kolektor...

Milorad Dodik na otvaranju puta Srebrenica-Skelani

Milorad Dodik na otvaranju puta Srebrenica-Skelani

Lokalna vlast se uglavnom bavi sobom i ličnim problemima pojedinaca. Da je tako govori i sljedeći primjer koji će, kako se pretpostavlja, biti i dijelom tema današnjih razgovora u Opštini. Polovinom prošle godine na izričit zahtijev načelnika Durakovića, zbog opstrukcija je, po drugi put sa mjesta Predsjednika SO Srebrenica smijenjen Radomir Pavlović. Kakav će biti epilog priče u Domu zdravlja, u kojem je dr. Pavlović navodno po rođačkoj liniji zapošljavao radnike, nije još izvjesno ali oči javnosti bodu mnoge, zdravom razumu nelogične stvari. Dom zdravlja tako npr. godinama nema sanitetskog vozila za prevoz pacijenata na dijalizu. Za to vrijeme odbornik, zaposlen u Domu zdravlja i siva eminencija vladajuće stranke već godinama, javno vozi sanitet kao privatno vlasništvo.

Da je sve u Srebrenici moguće i podređeno ličnim interesima pojedinaca u vlasti govori i činjenica da su sve javne ustanove i preduzeća, čiji je osnivač opština, podijeljene po stranačkom ključu što podrazumijeva da su za direktore postavljeni isključivo podobni, rijetko i sposobni kadrovi. U ta preduzeća se prvo zaposle rodbinski ili drugi bliski vlastima, pa se onda prema njihovom profilu raspisuje formalno konkurs za prijem.

Politika u svim porama života

Mnogi Srebreničani kažu da je politika u sve upletena. Srebrenicu kao monetu za potkusurivanje koriste skoro svi. Federacija BiH Srebrenicom traži korist, donacije, privilegije i što šta drugo. Međunarodna zajednica je ne voli zbog svoje nečiste ratne savjesti, vlast u Banjaluci bi najradije da Srebrenice nema, da se zaboravi i izbriše. A narod? Narod u Srebrenici za sve njih je oduvijek bio samo kolateralna šteta.

Milorad Dodik od poricanja do priznanja Srebrenice

Šta mu od svega najviše smeta ili u čemu je možda naumio da pomogne Srebrenici? Šta svojim dolaskom ovdje želi pokazati ili dokazati Milorad Dodik? Nije poznato. Pokazat će vrijeme ali po oprobanom receptu na Srebrenici se najlakše stiču razni „poeni“ ali isto tako i gube. Prisjetiti se ipak moramo nekih njegovih ranijih poruka i izjava o Srebrenici i onom što se u njoj dogodilo 1995. godine.

Jedna od njegovih prvih značajnijih, javnih tvdnji bila je: „Ja znam savrešno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica” (2007. godina, emisija „Centralni tv dnevnik“).

Pred lokalne izbore, a prilikom posjete Miroslava Lajčaka Banjaluci, a u vezi sa mogućnošću da Srebreničani glasaju na lokalnim izborima u BiH 2008. godine bez obzira na mjesto boravka, Dodik kaže: “Imajući u vidu specifičnu političku pa i moralnu težinu same Srebrenice i činjenice da postoji značajna pažnja međunarodne javnosti vezana za Srebrenicu, mislimo da bi to bilo fer i mogući način za rješavanje ovog pitanja“.

Udarne rupe popunjene asfaltom u centru Srebrenice

Udarne rupe popunjene asfaltom u centru Srebrenice

U aprilu 2010. godine kao predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik kaže da nema ni najmanju namjeru da minimizira zločin u Srebrenici, ali da je nemoguće da to bude motiv za generalizaciju krivice i osudu Srba kao genocidnog naroda, te da se zapostave sva druga stradanja nad Srbima koja su se desila.

“Svi smo vidjeli na koji način se brani (nekadašnji član ratnog predsjedništva BiH) Ejup Ganić i slični. One koji su ubijali Srbe, Bošnjaci nazivaju ratnim herojima, a s druge strane, mi Srbi kažemo da svi oni koji su iz našeg naroda počinili zločine, treba da idu u Hag i budu procesuirani”.

U BiH tokom predizborne kampanje već se ustalilo kao pravilo da kandidati mogu svašta gotovo nekažnjeno govoriti pa tako i Dodik na predizbornom skupu u Srebrenici 2010. godine kaže: „Ne mogu nerođena srpska djeca biti kriva za nešto što je bilo prije deset-petnaest godina. Ne mogu i neće biti. I nije bio genocid ovdje. I nećemo prihvatiti da je bio genocid. Više je Bošnjaka tih mjeseci izašlo iz Srebrenice i otišlo putem Tuzle i Sarajeva, nego što ih je ovdje poginulo. To onda nije genocid“, takav je argument! Bošnjački narod je imao tešku istoriju. To je isto tako pošten narod. Ali uvijek su bili loši prema nama Srbima kada su imali loše političke opcije“.

Godinu dana kasnije na Konferenciji posvećenoj genocidu počinjenim nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Milorad Dodik izjavljuje: “Činjenica je da se Srebrenica dogodila na kraju vojnih operacija tokom rata i da je u osnovi imala sam Jasenovac i činjenicu da se o tome nije govorilo”.

Ponovo predizborni skup u Srebrenici. Ovog puta 2012. godine Milorad Dodik koristi i za sasvim otvoreno negiranje genocida: „Od Srebrenice se sve vrijeme pokušavalo napraviti loše mjesto za Srbe tvrdnjom da je ovdje počinjen genocid. Ja tvrdim da nije počinjen genocid! Nije bilo genocida! Postojao je plan prema kojem su nam određeni stranci i bošnjački političari htjeli nametnuti krivicu i odgovornost za nešto što nismo učinili”.

Sljedeće javno minimiziranje i negaciju genocida on javno iznosi u izjavi za medije u Bijeljini u julu 2014. godine: “Nemoguće je prihvatiti kvalifikaciju genocida samo zato što to misle (predsjednik Predsjedništva BiH) Bakir Izetbegović ili neki od stranaca koji su požurili da daju tu vrstu kvalifikacije”.

Priznanje pa negiranje genocida

Priznanje pa negiranje genocida

Početkom ove godine njegova retorika o temi Srebrenice počinje da mijenja smjer. U emisiji „Presing“ na N1 televiziji u februaru 2015. godine Dodik pred kamerama kaže: “Ja ne pravdam taj zločin, to je bilo apsolutno nepotrebno. Ti pripadnici vojske ništa nisu učinili dobro za srpski narod, to je urađeno iz vlastitih razloga. Republika Srpska se kroz funkciju predsjednika izvinila za taj čin”.

Kako se bliži obilježavanje 20. godišnjice od genocida u Srebrenici i oči svjetske javnosti se sve više okreću ka ovom gradu i Dodik u javim istupima, barem prilagođava svoj stav. Nedavno za beogradsku “Politiku” rekao da institucije RS nisu krile nijednog zločinca i da mu je žao svih onih koji su stradali.

“To je ogroman zločin, koji je napravio i ogromnu političku smetnju. To pokazuje i ova propaganda koja pokušava stvoriti sliku da su svi Srbi potencijalne ubice u Srebrenici. Srbi nikada u prošlosti nisu pravili nedjela, naprotiv, ponašali su se viteški, a ne kukavički, kako su se ponijeli u Srebrenici”, izjavio je Dodik istakavši da zločin u Srebrenici nije bio borba za srpstvo, nego najveći udarac srpstvu i kukavičluk, dodavši još da “nama treba istina koju će svi prihvatiti”. Prema njegovim riječima, Srebrenica traži “jedan novi pristup i novo ispitivanje realnosti, koju bi svi prihvatili”.

Ko će i na koji način poentirati ili imati koristi od današnjih susreta i razgovora u Srebrenici pokazat će vrijeme. Juče su oprane ulice i asfaltom “zakrpljene” udarne rupe u centru grada. Zahvaljući dolasku Predsjednika RS Milorada Dodika ili slučajno, manje je bitno.

Preporuka redakcije