1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Dodik – opasni kralj sirotišta

Ponašanje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika nimalo se ne sviđa novinaru spoljnopolitičke rubrike nedeljnika Cajt – koji vidi mnogo mogućnosti da se to ponašanje spriječi, ali konstatuje da ih niko ne koristi.

Ugledni hamburški nedjeljnik Cajt se u najnovijem broju bavi Miloradom Dodikom, „predsjednikom male Republike Srpske koji bi mogao da Balkan ponovo surva u haos!“ Naslov teksta glasi: „Izvadite sprave za mučenje!“. „EU mora da ga zaustavi“, piše Ulrih Ladurner, urednik spoljnopolitičke rubrike ovog nedjeljnika: „Ima političara koji na papiru imaju samo malu moć a ipak su u stanju da pričine enormnu štetu. Milorad Dodik je jedan od njih. On je predsjednik Republike Srpske, autonomnog dijela Bosne i Hercegovine. RS ima 900.000 stanovnika, a prosječna mjesečna plata je 400 evra. Stopa nezaposlenosti je 50 odsto. RS je zavisna od stranih kredita i uplata iz EU. Bez njih vlada ne bi mogla da isplaćuje plate. Dodik je, dakle, predsjednik jednog sirotišta. I pored toga, ponaša se kao da je kralj nekog važnog carstva.“

U nastavku autor piše da Dodik već dugo podriva ustavni poredak Bosne i Hercegovine utvrđen 1995. Dejtonskim mirovnim sporazumom, kao i da on stalno iznova prijeti da će održati referendum o secesiji; „Na to on prema Sporazumu nema pravo, ali za to ga nije briga.“ U članku piše da bi secesija RS imala katastrofalne posljedice, jer bi se „srušilo bosansko zdanje koje je u Dejtonu sagrađeno uz velike napore“. Balkan je i 20 godina poslije rata i dalje nestabilan region, prenosi Ladurner.

Milorad Dodik

Ubijeđeni nacionalista ili makijavelista?

„Niko ne zna da li Dodik ozbiljno misli to sa secesijom; vjerovatno to ne zna ni on sam. Predstavlja se kao zaštitnik bosanskih Srba, ali izgleda da nije ubijeđeni nacionalista. Najprije će biti makijavelista: najvažnije mu je da se održi na vlasti. Još prije deset godina je uživao ugled reformatora. Tada je bio ljubimac EU i SAD, da ne kažemo: njihovo djelo. Kopali su i rukama i nogama da bi našli političare u čije bi ruke mogli da predaju Bosnu i Hercegovinu. Smatrali su da će Dodik da raskrsti sa zločinačkim naslijeđem Radovana Karadžića [...] Dodik je bio slika bolje budućnosti.“

„Ali, nije je donio. Od Republike Srpske je napravio svoj posjed na kojem može da vedri i oblači kako hoće. Štampa je ili porobljena ili potpuno beznačajna. Korupcija u regionu cvjeta.“ Autor teksta se, „imajući u vidu Dodikova postignuća“, pita: „da li je ipak bilo pogrešno prepustiti Bosnu bosanskim političarima“, ali na kraju zaključuje da je to sad – svejedno.

„EU bi imala dovoljno mogućnosti da prisili Dodika da promijeni kurs. Spravâ za mučenje ima – od ukidanja finansijske pomoći do sankcija protiv samog Dodika i njegovih korumpiranih sljedbenika. EU bi mogla da zatraži od srpskog premijera Aleksandra Vučića da se distancira od Dodika. Bez zaštitničke ruke Beograda predsjednik RS ne bi dugo opstao. Ali, ništa od svega toga se ne dešava“, konstatuje autor i završava svoj tekst riječima: „Možda se Dodik samo igra vatrom. Možda su njegove riječi prazne prijetnje. Ali to nije odlučujuće. Dokle god bude vodio destruktivnu politiku, blokiraće svaki napredak. A kad nema napredovanja, to je za Bosnu nazadovanje – u jedno opasno vrijeme“, piše Ulrih Ladurner u Cajtu.

Preporuka redakcije