Dodik: "Neću otići na komemoraciju u Srebrenicu dok me neko gleda s mržnjom "

Osim toga predsjednik vlade Republike Srpske je izjavo „Siguran sam da će postojati RS. Da li će postojati BiH, nisam siguran.“

Dodik je takođe istakao da je položaj Hrvata u Federaciji BiH neodrživ i da se BiH ne može održati na stalnoj frustraciji tog naroda.

Govoreći o investicijama u RS, Dodik je rekao da će njegova Vlada prihvatiti svaki projekat koji doprinosi zapošljavanju, a za Transparency International je rekao da je špijunska organizacija koja sve pokušava da svede na ličnu korist ljudi koji tamo rade.

INTEGRALNI TEKST INTERVJUA DEJANA ŠAJINOVIĆA S PREDSJEDNIKOM VLADE RS MILORADOM DODIKOM

DW: U proteklom periodu bilo je mnogo govora o investicijama u RS, a najavljeno je i potpisivanje ugovora sa Strabagom. Kakve koristi će građani RS imati od toga?

DODIK: Mi smo u fazi realizacije razvojnog programa, koji je baziran na sredstvima iz privatizacije Telekoma i Naftne industrije, gdje smo mi skupili milijardu i po maraka, i to usmjerili tako da je pola tih sredstava usmjereno na infrastrukturu, kao preduslov bilo kakvog dugoročnog upošljavanja. Ostali dio smo usmjerili za direktnu podršku zapošljavanju. Sredstva za infrastrukuru do sada su dodijeljena na području gotovo svih opština, a sredstva za podsticaj zapošljavanju idu putem poslovnih banka, i tu se, pošto se mahom radi o privatnim preduzećima, radi o procedurama koje treba provesti. To je jedan aspekt.

Drugi aspekt je ono što mi radimo iz naših sredstava, investiranje iz budžetskih sredstava, koje se usmjerava na infrastrukturu. Mi smo zatekli veoma loše stanje infrastrukture, tako da rješavanje određenih putnih komunikacija, vodovoda, kanalizacije, vode, struje, preduslov je za bilo kakav uspjeh u privrednoj obnovi.

Treći aspekt se odnosi na jedan veliki posao koji radimo već duže vrijeme. Pregovaramo sa kompanijom Strabag, a u posljednje vrijeme zajedno sa Alpinom, o tome da se na koncesiju da izgradnja 435 kilometara autoputeva. Ti su razgovori u završnoj fazi. Mi smo imali ambiciju da to završimo do kraja maja, ali to će u svakom slučaju biti u prvoj polovini juna. Imaćemo jedan kvalitetan ugovor koji će podrazumijevati izgradnju 430 km puteva u čemu će Vlada biti jedan logistički centar za podršku toj aktivnosti u pogledu rješavanja imovinsko pravnih odnosa, a Strabag i Alpina dobiti pravo da izgrade puteve i da ih koriste u koncesionom periodu od 20 do 30 godina, u zavisnosti kako se dogovorimo. Građani RS kao i građani svih zemalja u okruženju imaće sigurno koristi. Treba reći da taj ugovor nije predvidio zaduživanje RS sem u segmentu rješavanja imovinsko pravnih odnosa. Sve ostalo trebali bi da obezbijede Strabag i Alpina putem svojih finansijskih mogućnosti. Dakle, građani RS neće biti zaduženi, ali će naravno, imati koristi od ubrzane komunikacije i transporta. Sve je predviđeno da otpočne ove godine i da se završi 2015. godine.

DW: Ima li interesa njemačkih firmi za ulaganje u RS?

DODIK: Njemačka je ovdje dosta prisutna, često razgovaramo sa mnogim kompanijama iz oblasti privrede, metalne industrije. Znam da je u ovim poslovima ranije bila prisutna i Deutsche Bank, za podršku Strabagu i Alpini. Ne znam kako će se to na kraju završiti, ali u svakom slučaju su privrednici iz Njemačke za nas veoma dobro došli.

Mi smo ovdje tradicionalno usmjereni na tehnološke i druge prakse koje postoje u Njemačkoj i spremni smo da damo podršku svim tim kompanijama. Mislim da u Njemačkoj postoji jedan stereotip o tome kako ovdje stvari stoje. Mislim da je zbog loših vijesti iz prošlosti još uvijek u mentalnom sklopu mnogih ljudi tamo da je ovo rovit prostor da ovdje nije bezbjedno... Naravno da to nije tačno, ovdje je veoma bezbjedno, ovdje su mnogi prisutni. Znam da se mnoge kompanije iz Njemačke interesuju za elektroenergetski sektor i da će to biti posao o kojem ćemo razgovarati sa nekima od tih kompanija. Naravno, oni su dobro došli i ja ih pozivam da dođu. Mi imamo oko 600 miliona evra kao podršku zapošljavanju. Svaka kompanija iz Njemačke ili bilo koje druge zemlje koja dođe ovdje i predoči nam program zapošljavanja, mi ćemo dati određenu podršku, ravnopravno sa domaćim firmama.

DW Oko tih investicija bilo je dosta negativnih reakcija...

DODIK: Ne znam, odakle su bile te negativne reakcije...?

DW: Čuli smo mi i vaša objašnjenja, ali tu je, naravno, Transparency International, poznata je ta priča. Međutim, ja Vas to ne želim pitati, mi smo o tome izvještavali. Ali šta mislite, da li bi bilo možda transparentnije da je javnost više bila uključena? To je bila najčešća primjedba, da neke stvari nisu bile dovoljno transparentne?

DODIK: Ja ne mislim da je ovdje javnost Transparency International. To je jedna špijunska organizacija koja sve pokušava da svede na ličnu korist ljudi koji tamo rade. Nama je poznat način na koji oni rade. Naravno, njihovi šefovi u inostranstvu misle da su to predali u prave ruke ovdje lokalnim ljudima. Radi se o običnim špekulantima koji pokušavaju ovdje sve da omalovaže i dovedu u pitanje. Transparency International uopšte nije javnost.

Ovdje se primarno radi o tome da li je nešto urađeno u skladu sa zakonom ili ne. Kao što vidite, ovdje niko ne spori zakonitost nego spori javnost. Osnovni prigovor TI je priča o Banjalučkoj berzi. Ali ako hoće neko to objektivno da posmatra, vi to možete vrlo lako da utvrdite, pogotovo Vaša cijenjena medijska kuća, da su berze u čitavom svijetu bile u krizi prošle godine. I da je taj refleks sigurno morao da se odrazi i ovdje. Ali ako uzmete period otkad sam ja došao, odnosno otkad je došla ova Vlada i danas, berza je sa stanovišta vrijednosti kapitala kojim se trguje tri puta porasla, i ta vrijednost se zadržava. Naravno da to ima svoje oscilacije, i ako krenu stope dolje, odmah se nađu ti dušebrižnici, koji nešto pričaju a ne vide da su berze, od njujorške do tokijske i frankfurtske i svake druge berze u svijetu, pa i ovdje u regionu, bile u krizi sa stanovišta uticaja globalne krize, koja se, naravno, prelijeva i na finansijski sektor a time i na berzu, i da je stvorena u Americi putem hipotekarne krize koja tamo postoji.

Naravno, ovdje niko ne priča o tome. Ovdje dođu ti pametnjakovići i pričaju kako bi oni znali uraditi. Pošto se radi o lokalnim ljudima, neka formiraju političke partije, neka izađu na izbore, pa neka urade transparentno kako oni misle. Ovdje ništa nije skriveno. Za sve odluke o investicijama donešene su zakonom predviđene odluke, Narodne skupštine i Vlade, propisane su određene procedure i one su provedene. To što neko misli da treba više, ili što je neko dobio nalog da ospori sve što mi radimo ovdje zbog nekih pet ili šest međunarodnih špekulanata koji još uvijek žele da ovdje zadrže svoje dobro plaćene poslove, to je druga priča. Želim na kraju da kažem da ni mene niti bilo koga u Vladi ne dodiruje ta priča o TI. To je jedno ovdje potpuno strano tijelo koje je nepotrebno u RS.

DW: Možete li nam reći kako vi vidite BiH u narednom periodu, recimo u narednih deset godina?

DODIK: Nisam ja ni prorok ni vračara niti bioenergetičar. Nemam pojma šta će biti. Siguran sam da će postojati RS. Da li će postojati BiH, nisam siguran.

DW: Šta BiH realno dobija potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju?

DODIK: Rekao bih da dobija još jednu zabludu koja otprilike kaže „Ljudi sad će poteći med i mlijeko“. A to nije tako. Ugovor sa Evropom podrazumijeva mnogo obaveza koje treba ispuniti. Ali ovdje se sve pojednostavljeno poima, pa tako i to. Ali u svakom slučaju mislim da je put ka EU ovog regiona apsolutno jedini moguć. Kada kažem jedino moguć ne mislim da je to i jedino ispravno. Ali u svakom slučaju mislim da je priključivanje EU u interesu i ovog regiona i same Evrope. Dugoročno gledano, naravno, mi pratimo šta se dešava i u samoj Evropi. Evropa je suočena sa mnogo skepticizma unutar same sebe. Mi moramo primarno da vodimo računa o svojoj poziciji i o svom interesu koji imamo ovdje.

DW: Svi se slažu da je potrebna neka vrsta ustavne reforme u BiH. Šta po Vama treba mijenjati u ustavnom uređenju BiH? Da li je potrebno centralizovati neke institucije?

DODIK: Ne. Centralizaciju zemlje ne možete naći ni u praksi ni u političkoj teoriji, to možete naći samo u glavama nekih međunarodnih mešetara. I oni su ti koji su krivi jer su u mnogim centralama moći u svijetu dostavljeni pogrešni izvještaji iz BiH. Ni jedna zemlja svoj problem funkcionalnosti ne rješava centralizacijom ukoliko se ne uvodi diktatura. Nego se problem nefunkcionisanja zemlje rješava decentralizacijom, pojačanim autonomijama, federalizacijom, čak i konfederalnim odnosima u okviru toga, da bi se sad zadržao nekakav oblik.

BiH je nametnuta zemlja koja nije željena od jednog broja ljudi u BiH, a s druge strane oni koji imaju aspiracije da samo oni ovdje žive, je prosto potpuna emocija.

Dakle, BiH može ići samo kao realna zemlja. Realno je da RS ne bude sporna i da bude prihvaćena. RS još ima strpljenja da trpi frustracije ljudi iz Sarajeva. Mi ćemo još jedno izvjesno vrijeme te frustracije možda i trpiti, ali ne možete očekivati zajedničku zemlju sa ljudima koji svako jutro kad ustanu kažu „E vi ste ti koji trebate nestati“. Ja mislim da nije upitna RS, ovdje je mnogo drugih stvari upitno...

DW: Oprostite što vas prekidam. Ja se slažem da su te izjave o ukidanju RS antidejtonske. Ali s druge strane imamo izjave o ukidanju BiH. Nisu li i one antidejtonske?

DODIK: Dejton je okvir koji mi poštujemo, kao što vidite. Kada pričamo o mogućem razvoju situacije mi ne govorimo o ukidanju Dejtona, nego govorimo o mogućim alternativama. Mi nemamo ništa protiv da se nama u RS vrati sve ono što joj je pripalo u Dejtonu, i mi ćemo poštovati Dejton. Ali Dejton je silom međunarodne zajednice devastiran, u tome što je nametnuto mnogo stvari pod plaštom našeg pristajanja, što je bilo isforsirano za neka ovlaštenja. Danas vidimo da to ne funkcioniše, i danas mi ništa više ili manje ne mislimo o BiH što smo mislili i ranije. Dakle, BiH može da funkcioniše ali iz samog termina može to da znači ali i ne mora. U svakom slučaju, bez obzira šta ko o tome mislio, volja naroda u RS je takva da je jedino neupitna RS.

DW: Vi ste u posljednje vrijeme imali izjava da se položaj Hrvata u BiH mora popraviti. Ali s druge strane su u Sarajevu govorili, možda i malo zajedljivo, da vi to govorite na račun Federacije, „ali ne dirajte mi RS“.

DODIK: U RS su ljudi iz reda hrvatskog naroda potpuno zastupljeni u vlasti. Moja partija, Savez nezavisnih socijaldemokrata, ima najjači klub Hrvata u Parlamentu RS. I u Domu naroda, od pet poslanika koliko ih tamo ima, četiri su iz SNSD-a, iz moje partije. Potpredsjednik NS, potpredsjednik Vlade, potpredsjednik Republike i mnogi drugi ljudi ovdje su Hrvati.

Naravno, ljudi su suočeni sa problemima svakodnevnog života. Ali što se tiče njihove društvene afirmacije ovdje, mislim da je ona potpuno neupitna. Možete otići u grad i vidjeti koliko je kompanija iz Hrvatske i zapadne Hercegovine ovdje otvorilo svoja predstavništva, ili rade u Banjaluci nesmetano, a vlasnici su Hrvati.

Prema tome tu se treba zaustaviti kada govorimo o RS. Imamo vrlo dobre odnose koje reafirmišemo i sa Katoličkom crkvom.

Što se tiče BiH, vidljivo je na svim sastancima koje imamo na tom nivou da su Hrvati, kao nacionalna grupa, potpuno frustrirani svojim položajem u Federaciji, gdje se često preglašavaju. Tamo se objektivno odstupilo od onog što se zove Vašingtonski sporazum koji je regulisao odnose Hrvata i Muslimana, gdje se pod plaštom neke priče jedan čovjek jedan glas po pravilu preglasavaju Hrvati. Ne dozvoljava im se da imaju svoj televizijski kanal, što je nepojmljivo. Dakle ja sam sve to podržao i rekao da Hrvati treba da definišu svoj status. Ja nisam taj koji treba to da definiše, ali u svakom slučaju podržaću to što je artikulacija političkog interesa hrvatskih predstavnika. I mislim da se BiH ne može održati na toj stalnoj frustraciji Hrvata, koji se moraju uvažiti u BiH.

To što doživljavaju Hrvati u Federaciji BiH to je za nas veoma poučna stvar. To preglasavanje, to bi se desilo sa ovom pričom o centralizaciji. Mislim da ljudi u vlasti Njemačke imaju pogrešne informacije koje dobijaju od svojih ljudi sa terena. One su stereotipne i mislim da moraju da imaju više realnosti.

DW: Evo za kraj našeg razgovora da se dotaknemo Srebrenice. Dakle, da li se slažete da srpski političari u RS od kraja rata do danas nisu učinili dovoljno na satisfakciji srebreničkih žrtava?

DODIK: Ne slažem se. Mislim da se uradilo mnogo. Mislim da su srpski političari u prošlosti pokazali spremnost i prihvatili činjenicu šta se tamo desilo, da su srpski političari bili na prostoru Srebrenice na danima obilježavanja te tragedije...

DW: Izvinite što Vas prekidam. Da li smatrate da bi Vaš dolazak tamo...?

DODIK: Ja neću otići tamo, odmah da znate jer smatram da je to ispolitizovano. Kada se strasti smire, ja ću onda odati pijetet svakoj žrtvi koja je...

DW: Kad bi, recimo, Vaš odlazak tamo doprinio suživotu Srba i Bošnjaka, da li biste u tom slučaju otišli?

DODIK: Ja sam bio u Srebrenici, šta je tu problem?

DW: A na komemoraciji?

DODIK: Komemoracija je stvar... Naravno da neću biti na komemoraciji. Dok me neko gleda sa mržnjom ja neću da idem. Ja nisam učestvovao u tome. Ja smatram da nema kolektivne odgovornosti, da oni koji su počinili zločin treba da odgovaraju, da je većina njih koji su učestvovali u masakru u Srebrenici procesuirana. Ostali su još neki ljudi koje treba proganjati dok god su biološki živi ja tu ništa ne sporim.

Ali da se stalno održava privid da su Srbi kolektivno odgovorni za Srebrenicu, to ne može. Ja ne želim da budem taj koji će biti pod stalnim pritiskom. Dozvolite da reagujem ljudski na tu priču. Zašto stalno pod pritiskom? Mi svakih mjesec, dva imamo neku priču o Srebrenici. Šta to hoćete od ljudi iz RS? Većina nas nije ni imala pojma godinama nakon toga šta se to desilo. Sada spoznajemo tragediju. Ali mi to osuđujemo. Ali vi imate stalni pritisak. Naravno da je teško. Ali izvinite molim vas, 3.000 ljudi je u periodu dok je Srebrenica bila za štićena zona, u operacijama demilitarizovana zona, to znači, da nije moglo da bude unutra vojske, jedinice pod komandom Nasera Orića su izlazile u okolna srpska sela i vršile masakre. Mi hoćemo da se i to prizna. Kada se to bude priznalo, onda ću ja doći u Srebrenicu. Ali prije toga neću doći.

DW: Upravo je to bilo moje pitanje. Kada ne bi bilo te politizacije Srebrenice, kada bi to bilo samo pitanje suživota ljudi, da li biste onda otišli na komemoraciju u Srebrenicu?

DODIK: A što je sad važna toliko komemoracija? Dakle, što se tiče toga što se tamo desilo, apsolutno je jasno da ono što je izrekao sud, s čime ja mogu da se složim ili ne složim, ali definitivno kvalifikacija da je to lokalni genocid koji su tamo uradili dijelovi vojske, dijelovi policije, znači ne sva policija, i ne u ime RS kao što kaže neki dan američki ambasador, koji nije u pravu, jer to nije urađeno u ime RS. To je uradila grupa, koja je uradila to što je uradila.

Dok se sve te stvari ne iščiste, ja ne želim niti pod pritiskom Vas, ni Vaše javnosti, niti bilo kog političara ni stranca u BiH da odem i glumim tamo klovna. Ja hoću da se jasna pozicija zna. U Srebrenici je počinjen pokolj koji je okarakterisan kao genocid i ja to poštujem kao kvalifikaciju. Ja znam šta to znači izgubiti porodicu. I ja sam izgubio strica u prošlom ratu. Ali u svakom slučaju da budem dio kampanje koja ide za tim da samo isforsira jednu priču - ja neću da budem dio te kampanje.

Kada budemo spremni, da i gospoda iz Sarajeva izađu i kažu da je Naser Orić izlazio iz zaštićene zone i vršio masakre i ubio 3.000 ljudi u nekom periodu od dvije, tri godine, koji su, naravno, stvorili atmosferu za nešto što se kasnije desilo, ne pravdajući to, naravno, i da odemo svi zajedno i obiđemo sva ta stradanja, ja sam spreman. Prije toga ja neću da budem tamo klovn koji će pokazivati neke svoje strahove, kao zato što neko misli da ja to trebam. Pa evo, bili su mnogi iz svijeta. I šta? Jesu li doprinijeli nečemu?