Dobrodošli kod Amiša

Kolači, ćebad i kočije – po tome se prepoznaju Amiši u Sjedinjenim Američkim državama. Oni su i dalje jedna od glavnih atrakcija u ruralnoj Pennsylvaniji. Međutim, u posljednje vrijeme ova religijska zajednica u gradu Lancester i njegovoj okolini polako se mijenja i postaje dom za izbjeglice. Lancester je čak dobio i nadimak -„Glavni grad SAD za izbjeglice".

Od 2013. godine, ova ruralna zajednica primila je više od 1.300 izbjeglica. Kada se broj uporedi sa kalifornijskim Orange Countyjem, koji je primio isto toliko izjeglica, a ima 3,2 miliona stanovnika, može se zamisliti koliko je to puno za Sjedinjene Američke Države.

Za Ricka Graya, načelnika Lancestera, religijska sloboda i tolerancija su dio temelja ovog grada. „Ovo je jedan od najtolerantnijih gradova u SAD-u. Kod nas su ljudi koji izgledaju drugačije od drugih dobrodošli i izbjeglice koje smo primili ne razlikuju se ništa više od Amiša."

Dobrodošlica za izbjeglice

Stephanie Gromek radi za Svjetsku crkvenu službu (Church World Service - CWS), koja je jedna od devet ustanova u Sjedinjenim Američkim Državama nadležnih za naseljavanje. Ona kaže da su Amiši  „naporno radili na tome da očuvaju svoju kulturu i nadamo se da će to uraditi i izbjeglice".

Ova zajednica je osnovana u 18. stoljeću kao mjesto gdje su Amiši i Menoniti mogli slobodno prakticirati svoju religiju. „Oni su tada pobjegli, kao što su to uradile i mnoge druge izbjeglice. Upravo to je tanka nit koja je povezala građane Lancestera i izbjeglice, te ih učinila spremnima da sa osmijehom prihvate izbjeglice", objašnjava Gromek.

Ona se u svom poslu susreće sa slučajevima iz cijelog svijeta. U posljednje vrijeme stigle su mnoge osobe iz Sirije, Somalije i Demokratske Republike Kongo. Jedan od njih je i Captain Emmanuel, koji je nakon 18 godina boravka u izbjegličkom kampu završio u Pennsylvaniji. Za njega je to bio blagoslov: „Sretan sam što sam napokon ovdje. Osjećam se kao dio društva i pronašao sam prijatelje iz Sirije, Pakistana, Somalije i Kuba. Postali smo praktično braća."

Naučeno od predaka

Captain Emmanuela podržava crkva „Grace and Truth", nekonfesionalna zajednica koja potiče iz amiške tradicije. David Beiler, glavni pastor ove zajednice navodi da se različite gradske vjerske zajednice bave izbjeglicama i usko sarađuju sa CWS-om. „Cijeli grad je s dobrodošlicom prihvatio izbjeglice bez obzira na njihovu vjeru, a posebno su veliku ulogu odigrali Amiši." Beler pomaže Emmanuelu da položi vozački ispit, ali i da nađe smještaj. Emmanuel je nedavno od Amiša iznajmio stan za sebe i svoju porodicu.

Iako su oni drže van javnih poslova, Amiši su i dalje vlasnici mnogobrojnih nekretnina u centru Lancestera. Ova vjerska zajednica u posljednjih desetak godina povukla se u predgrađa zbog povećane rekonstrukcije, ali je i dalje aktivna u gradu.

„Većina članova zajednice vodi jednostavni seoski život, ali u isto vrijeme ima mnogo Amiša koji su prisutni u gradu. Oni dolaze u centar grada, ponekad i na svojim kočijama, da posjete kuće koje iznajmljuju izbjeglicama", opisuje Gromek. „Nisu aktivni u političkom životu, ali itekako podržavaju naš rad."

Grad za sve

Izbjeglice su također blagoslov za mnoge. Rhoda Charles iz Habecker menonitske crkve ubijeđena je da je zbog dolaska izbjeglica zajednica oživjela. Njen muž Jonathan, lokalni fotograf, također se slaže s njom: "Pokušavamo svima da pokažemo da su nam izbjeglice više dale nego uzele. Oni su postali srce naše zajednice.”

U posljednjih devet godina ova menonitska crkva dala je podršku većem broju izbjeglica iz naroda Kareni, pripadnicima etničke manjine iz Mianmara, koji su ranije bili smješteni u izbjegličkima kampovima na Tajlandu. Sah Klu je jedna od njih. Ona naglašava da joj njena domovina uopšte ne nedostaje. „Ovdje je sada moj dom. Naši prijatelji su postali naša porodica. U izbjegličkom kampu niko se prema meni nije ponašao ovako prijateljski.

Političke promjene

Međutim, čini se da promjene na političkom planu Sjedinjenjih Američkih Država ne idu na ruku ovoj zajednici. Napori predsjednika Donalda Trumpa da ograniči priliv izbjeglica u SAD ostavit će posljedice i u Lancesteru, smatra Jonathan Charles. „Nismo oduševljeni trenutnim predsjednikom. Otkako je on na vlasti, izbjeglice više ne dolaze ovamo. Vjerovatno će biti potrebno nekoliko godina da se procjene konačne posljedice takvih odluka za našu zajednicu. Ali da će posljedica biti, u to sam siguran.”

Stephanie Gromek očekuje da će se broj izbjeglica u poređenju sa prošlom godinom najmanje prepoloviti. Ali ipak ona ostaje optimistična: "Kada nema izbjeglica, ni naša organizacija nema finansijske podrške. Međutim, ni opravdanost onoga što Vlada želi postići ovakvim odlukama nije uvjerljiva. Jednostavno rečeno, nema nikakvog opravdanja za ono što Trump namjerava.”

Gradonačelnik Gray je s druge strane zabrinut da je na kocki mnogo više. On pažljivo prati šta to izbjeglice kažu o političkom razvoju u SAD-u. „Neke izbjeglice sa kojima sam razgovarao strahuju od događaja na državnom nivou. Kažu da su nešto slično doživjeli i svojim zemaljama. Ja se ipak iskreno nadam, da nisu u pravu."