1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Dobro u teoriji, loše u praksi

Kakav pravni okvir medijskim djelatnicima nude zemlje jugoistočne Europe, kakav je njihov položaj i što bi trebalo učiniti da se on poboljša? O tome se raspravlja na konferenciji o medijskom pravu u Frankfurtu na Odri.

default

Medijske slobode u Jugoistočnoj Evropi postoje u teoriji, ali 71 posto ispitanika kaže da je doživjelo neku vrstu pritisaka

Problem nije u zakonima. Oni su gotovo posvuda u regiji, pa tako i u Srbiji, prilagođeni visokim europskim standardima, kaže Dubravka Valić, šefica Odsjeka za medijske studije Sveučilišta u Novom Sadu: "Eksperti, predstavnici nevladinih organizacija, predstavnici novinarskih udruženja su uspeli da naprave jedan paket koji je bio u duhu demokratskih viđenja uređivanja medijskog sektora Srbije."

Problem je u njihovoj primjeni. Tamara Skroza, novinarka beogradskog tjednika "Vreme", je česta svjedokinja nepoštivanja zakona: "Mi imamo formalno pravo da radimo, pribavljamo informacije, da ih obrađujemo, objavljujemo i tako dalje, ali situacija na terenu nije takva. Tada se vidi koliko novinari nisu bezbedni i koliko je državu baš briga šta će se sa njima sve dogoditi." Potvrđuju to i rezultati nedavne znanstvene ankete među 500 vojvođanskih novinara. "Izuzetno visok procenat (ispitanika) je odgovorio da postoji sloboda govora, ali istovremeno 71 posto je rekao da je doživeo u svojoj karijeri neke pritiske", pojašnjava profesorica Valić.

Veći utjecaj kapitala, nego politike

Symbolbild Presseschau

Na medije se više ne vrši klasičan pritisak - metode su mnogo suptilinije

Moć politike danas više ne predstavlja toliku prijetnju medijskim slobodama koliko utjecaj kapitala."Ali nije u pitanju onaj klasični pritisak: 'Nemojte vi to sada da objavljujete, zato što vam mi nećemo dati reklamu.' Prikrivenije forme interesa su u pitanju. Vi danas imate čitav korpus velikih kompanija koje u Srbiji kao predstavnike za odnose s javnošću zapošljavaju novinare." Time se dovodi u pitanje ugled i vjerodostojnost cijele struke, napominje Skroza.

Samocenzura je najopasnija

Stanje, dodaje ona, otežava i činjenica da su cehovske organizacije preslabe kako bi stale u zaštitu i obranu prava novinara. "Kada bismo imali jedan jaki sindikat koji bi se time bavio, mi bismo zaista bili jedna profesija sa kojom vredi razgovarati. Ovako, pošto smo razbijeni na hiljadu strana, čini mi se da ne možemo zapravo da uradimo ništa." Do daljnjega je sve prepušteno pojedincima - pa i odluka do kada će i u kojoj mjeri časno obavljati novinarski posao. "U trenutku kad počnete sami sebe da kontrolišete i da merite reči u strahu od toga da ćete biti tuženi, onda je vreme da batalite posao", zaključuje Skroza.