1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Dobrica Ćosić – „otac nacije“ ili „ideolog zla“?

U BiH su podijeljena mišljenja o liku i djelu srbijanskog pisca i jednog od autora Memoranduma SANU Dobrice Ćosića, koji je preminuo u nedjelju (18.5.) u Beogradu. On je za jedne „otac nacije“, a za druge „ideolog zla“.

U sjeni katastrofalnih poplava koje su pogodile BiH, vijest o smrti Dobrice Ćosića u ovoj zemlji nije izazvala posebne reakcije, a priča o „duhovnom ocu nacije“ u medijima je šturo tretirana. Jedan od rijetkih političara koji su se u nedjelju osvrnuli na vijest o smrti Dobrice Ćosića bio je predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik. „Akademik, državnik, pisac, politički i nacionalni teoretičar, a nadasve veliki čovjek, Dobrica Ćosić, svojim radom i djelom ostavio je neizbrisiv trag u srpskoj književnosti, političkom životu, ali i samom narodu“, kazao je Dodik.

Srbijanska agencija Tanjug podsjeća da je Dobrica Ćosić bio jedan od autora Memoranduma SANU (Srpska akademija nauke i umjetnosti) u kojem je analizirana situacija u Jugoslaviji i da je Memoradum krajem osamdesetih godina naišao na „burne reakcije u cijeloj zemlji“. „Ćosić se smatra za idejnog začetnika Srpske demokratske stranke u Kninu i istoimene stranke u BiH, krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina“, navodi ova agencija. U biografiji koju objavljuje većina srbijanskih medija navodi se i da je Ćosić bio „simbol srpske književnosti dvadesetog stoljeća“, „nacionalni teoretičar“ i bivši predsjednik Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Također, ističe se da je Dobrica Ćosić bio jedan od rijetkih koji su se usprotivili smjeni Aleksandra Rankovića 1966. godine i da je bio prvi srpski intelektualac koji je predlagao podjelu Kosova. U Hrvatskoj je Dobrica Ćosić označen kao „ideolog srpskog nacionalističkog pokreta“, dok su u BiH podijeljena mišljenja o liku i djelu bivšeg predsjednika SRJ. O književnim djelima Dobrice Ćosića u BiH se nakon proteklog rata malo raspravljalo. Izuzetak je Ćosićeva knjiga „Bosanski rat“, objavljena 2012. godine. Pisana u formi dnevničkih zapisa ova knjiga, između ostalog, osporava učešće Srbije u ratu u BiH i genocid u Srebrenici.

Ćosićev „Bosanski rat“

Govoreći o knjizi „Bosanski rat“ direktor sarajevskog Instituta za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava Smail Čekić je kazao da su „Ćosićeve ideje imale veliki uticaj i odlučujuću ulogu u svemu što je srpska nacionalno-državna politika činila na destabilizaciji i konačnom pokušaju uništenja BiH“. „Ćosić u svojoj knjizi iznosi svoju istinu događaja u BiH krajem 20. stoljeća, i on čak na više mjesta izlaže 'srpsku istinu' o bosanskom ratu. On zapravo falsificira, manipulira, obmanjuje, slobodno možemo reći laže, jer je on srpski Gebels, i laže s ciljem“, rekao je Čekić.

Dobrica Cosic Schriftsteller Serbien Archiv 1992

U biografiji koju objavljuje većina srbijanskih medija navodi se i da je Ćosić bio „simbol srpske književnosti dvadesetog stoljeća“, „nacionalni teoretičar“ i bivši predsjednik Savezne Republike Jugoslavije

Sarajevski novinar i pisac Ahmed Burić prisjetio se kako je Ćosić u svom romanu „Deobe“ zapisao; „Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije“. U komentaru za Al jazeeru Burić, također, podsjeća da je Dobrica Ćosić bio „autor teze o 'humanom preseljenju', tom sramnom eufemizmu za etničko čišćenje i strašne zločine u ratovima na području bivše Jugoslavije“.

„Smrt Dobrice Ćosića nije obična smrt, jer nas je Ćosić u svom dugom životu toliko 'zadužio' da bi se njegova smrt mogla tretirati kao konačan kraj jednog od najmračnijih razdoblja u historiji ovih prostora“, kaže za Deutsche Welle bh. novinar Đorđe Krajišnik. „Malo je pisaca koji su kao Dobrica Ćosić toliko direktno, ideološki potpirivali razaranja, smrt i zločine. Malo je pisaca koji su jednu kulturu učinili toliko mitomanskom i toliko je očistili od svih 'stranih tijela', da je ona u jednom trenutku posve podivljala i krenula u opću destrukciju“, kaže Krajišnik.

Balkansko „lice zla“

Bh. novinarka Nidžara Ahmetašević tvrdi da je Dobrica Ćosić bio „jedno od lica zla na Balkanu“. „Pod njegovim uticajem razvila se nacionalistička ideologija koja je tokom devedesetih odnijela na desetine hiljada života širom prostora koji se nekada zvao Jugoslavija. Još gore, ta ideologija se širila kao opasna, teško izlječiva, zarazna bolest. Srpski nacionalizam, kojem je ideolog bio Ćosić, bio je opravdanje za sve nacionalizme koji su se rađali i jačali ohrabreni riječima lažnih intelektualaca, političara i medija kojima je jedina uloga bila podsticati na mržnju“, kaže Nidžara Ahmetašević.

„Voljela bih da je s njim nestalo i zlo koje je kreirao zajedno sa svojim istomišljenicima, da zajedno s njim bude pokopana njegova ideologija, ali se bojim da to zlo ostaje da zivi i nakon njega i da je pred nama duga i teška borba protiv nacionalizma“, ističe Nidžara Za Deutsche Welle.

U Srbiji se o Dobrici Ćosiću drugačije govori. Aktuelni srbijanski ministar kulture i informiranja Ivan Tasovac kaže da je „srpska kultura izgubila najautentičnijeg autora srpske golgote“ dok je društvena scena ostala bez „istaknutog antifašističkog borca“. Lider Demokratske stranke Dragan Đilas, između ostalog, smatra da je Ćosić ostavio „neizbrisiv trag u kreiranju i sagledavanju srpske političke realnosti“. Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić je kazao kako su mu savjeti Dobrice Ćosića „uvijek bili dragocjeni u vođenju državne politike“.

Memorandum SANU

Dobrica Ćosić će ostati zapamćen i po riječima koje je izgovorio pristupajući 1970. godine Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti; „Srpski narod je dobijao u ratu, a gubio u miru“. U to vrijeme Ćosić se zalagao za temeljitu promjenu položaja Srbije u bivšoj SFRJ (Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija). Za srpsko rukovodstvo koje je prihvatilo Ustav bivše SFRJ iz 1974. godine tvrdio je da je „vazalno“, jer je Ustav davao veću autonomiju bivšim jugoslavenskim republikama, ali i autonomnim pokrajinama unutar Srbije.

Ćosić je i jedan od autora Memoranduma SANU iz 1986. godine koji je imao dalekosežan uticaj na obnovu i razvoj srpskog nacionalizma. U tom dokumentu se, između ostalog, tvrdi da granice Srbije nisu u skladu sa etničkim sastavom i da ih zato treba prekrajati. U Memorandumu je iznesena i teza o „ugroženosti srpskog naroda“ u bivšoj SFRJ. Memorandumske ideje je devedestih godina pokušao provesti u djelo bivši srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, koji je u Haškom sudu potom optužen za genocid i druge najteže ratne zločine počinjene na području bivše SFRJ.