1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Dobra i loša vijest o Iranu

Dogovor sa Iranom konačno postignut – ta zemlja dozvoljava kontrolu nuklearnih postrojenja u zamjenu za podizanje zapadnih sankcija. Ovo je istorijski dan, ali ne treba slaviti prerano, smatra Džamšid Faruhi.

Postoji dobra i loša vijest. Najprije dobra: da, konačno se nad Bečom ukazao bijeli dim – dogovor je postignut. Loša vijest je da takozvani nuklearni dogovor sa Iranom tek treba da zaživi. Lakše je pričati i potpisivati nego sprovesti. Tek sada počinje glavni zadatak, naime zadovoljavanje onih koji bi u svakom slučaju bili protiv diplomatskih rješenja. A takvih je mnogo i svuda.

Ali kako je uopšte došlo do dogovora? Jednom je bivši francuski šef diplomatije Bernar Kušner rekao: ili će Iran imati bombu ili ćemo bombardovati Iran. Nema sumnje da bi obje opcije bile užasne po Iran i ostatak svijeta. Pregovori u Beču su međutim pokazali da postoji i treća opcija, da se traga za diplomatskim rješenjima i strpljivo ulaže u pobjedu razuma nad ludilom. Srećom igralo se upravo po tom receptu.

Rizici vojne opcije

Sankcije protiv Teherana jesu djelovale, ali na duže staze ne bi bile rješenje nuklearnih nesuglasica. Jer, upravo su tokom sankcija tvrdolinijaši u Iranu pokrenuli više centrifuga, jače obogaćivali uranijum i vrtoglavo nastavljali svoju nuklearnu avanturu. Na stolu su onda bila samo dva sudbonosna scenarija: ili win-win rješenje koje bi zadovoljilo sve; ili vojna opcija.

Iskustva iz avganistanskog i iračkog rata bila su zgodna demonstracija za međunarodnu zajednicu. Tamo se odlično moglo vidjeti da vojne opcije po pravilu donose više problema nego što ih uspijevaju riješiti. Svijet i region nisu postali ništa sigurniji nakon intervencije SAD i saveznika u Iraku – naprotiv. Zato je pobjeda diplomatije u konfliktu sa Iranom tako važna.

Nakon teške runde pregovora koja je konačno završena hepi-endom možemo reći da je na talonu bilo mnogo više od iranskog nuklearnog programa ili mogućnosti da zemlja Ajatolaha napravi atomsku bombu. Lista otvorenih pitanja rasla je iz godine u godinu, od pregovora do pregovora, dok se istovremeno mijenjala situacija u ovom nestabilnom regionu. Na kraju su pregovori sa Iranom bili više politički nego tehnički i sve češće su se lično pojavljivali šefovi diplomatija grupe 5+1.

Radilo se o sankcijama i podizanju embarga na uvoz oružja, pričalo se o iranskim balističkim raketama, ulozi Teherana u regionalnim konfliktima, o ratovima u Jemenu, Siriji, Iraku i Bahreinu i iranskoj podršci radikalnim grupama u tim sukobima. Što se ljudi u Iranu tiče, radilo se u pregovorima prije svega o popuštanju ili ukidanju takozvanih inteligentnih sankcija koje su zapravo paralisale iransku privredu i ugrožavale živote građana.

Još mnogo posla

Ovo jeste istorijski dan. Ne samo za ljude u Iranu, već i za sve koji vJeruju da je moguće mirno rJešavati konflikte. Ali to je tek jedna strana medalje.

Biće teško ako ne i nemoguće ubijediti američke Republikance i izraelske lobiste u SAD, tvrdolinijaše u Iranu ili Saudijce. Američki kongres ima 60 dana da se izjasni, a to će protivnicima dogovora dati vremena da ga torpeduju. Izraelski premijer Netanjahu već se javio za riječ, označivši dogovor istorijskom greškom. Mnogi dijele njegov stav.

U Beču je napisan djelić istorije. Ali, sada treba uložiti sve napore da se sporazum i sprovede – prije nego što i sam postane istorija.