Dobra i loša cenzura

Filmski stvaratelji rado krše tabue. Ponekad kako bi ukazali na nepravilnosti u društvu, a ponekad s jedinim ciljem da svrate pažnju na sebe i svoje stvaralaštvo. Koji put stvaranje skandala nije ništa drugo nego dio dobro smišljene marketinške kampanje kako bi se što više gledatelja privuklo u kina.

Primjera za takvu vrstu promidžbe ima mnogo: od Mel Gibsonove "Pasije", koja je dobar dio gledatelja privukla upravo zbog rasprave o eksplicitnim scenama nasilja u filmu. Drugi primjer je i američki redatelj Oliver Stone, koji je dobar dio svoje karijere, bilo da se radi o "Natural Born Killers" ili "John F. Kennedy", ispunio filomvima koji su se i izvan kino dvorana pobrinuli za dosta "galame".

Obznažene grudi - razlog skandala

Upravo ovakvim ostvarenjima je bio posvećen stručni simpozij pod nazivom "Film u sukobu sa zakonom, novcem i društvom", koji se ovih dana održao u Berlinu. Filmski stvaratelji, kritičari, znanstvenici i kustosi na ovom su se simpoziju bavili i pitanjem uloge cenzure u povijesti novih medija.

Kada je povijest cenzure u pitanju, barem kada se radi o Njemačkoj, nezaobilazan je i film "Grešnica" iz 1950., koji je izazvao prvi veliki kulturni skandal mlade njemačke demokracije. U filmu "Grešnica" je diva njemačkog filma Hildegard Knef obznažila grudi. Iako danas ovakve priče izazivaju podsmjeh na licima generacije koja je kroz medije svakodnenvo izložena pornografiji svake vrste, na prava slobodnog izražavanja je trebalo dugo čekati.

Generacija '68. se kršenjem tabua i provokacijom borili za umjetničke slobode

Prvoborci na bojišnici rata za slobodno umjetničko izražavanje u Njemačkoj su tzv. šesdesetosmaši i njihova želja za ukidanjem veza s krutom i konzervativnom Njemačkom. Izlaz iz uskog korzeta šesdesetosmaši su pronašli u provokaciji i kršenju tabua, kako onih koje je zadavalo ćudoredno njemačko društvo pedesetih i šesdesetih, tako i Hollywood sa svojom uljepšanom slikom svijeta.

Redateljica Birgit Hein je izlaz iz skučenih struktura pronašla krajem šesdesetih u osnivanju filmskog studija "XScreen", koji se posvetio borbi za alternativne vizualne forme. U to je spadala i želja za slobodnijim prikazivanjem ljudskog tijela.

"Tada je još postojao paragraf koji je zabranjivao eksplicitne seksualne scene. No mi smo koristili rupu u zakonu po kojoj je bilo omogućeno prikazivanje i takvih filmova, ali samo članovima određenih klubova. I tako smo brzo skupili i do 3.000 članova. Seksualnost je bila važna tema, ali i homoseksualnost kao npr. kod redatelja Rose von Praunheima", sjeća se Hein.

Cenzura u korist "dječjih vještica"

Danas cenzura živi u mnogim oblicima, a ti oblici se uglavnom razlikuju shodno zemlji u kojoj se primjenjuju. Pored svih mogućih negativnih oblika cenzure koji služe zaštiti neke političke strukture ili interesa, u Africi se može vidjeti i primjer "dobre cenzure". Posebice u Nigeriji koja je, nakon Indije i Hollywooda, treća filmska industrija po veličini na svijetu, na dnevnom redu je i cenzura koju povjerenica Berlinalea za područje Afrike Dorothee Wenner opisuje kao pozitivnu i dobronamjernu. Cenzura pogađa filmove koji tematiziraju temu života siročadi čiji su roditelji umrli od AIDS-a i koji sada žive kod rodbine za koju su vrlo često veliki teret.

U ovakvim filmovima ova siročad se naziva "dječjim vješticama", što ima pogubne posljedice po sudbine mnogih. "Odjednom imamo filmove koji govore da svi problemi u jednoj obitelji dolaze zbog toga jer s njima žive ta djeca koja su ostala bez roditelja i da će problemi nestati ako i djeca nestanu. To je priča u nekoliko vrlo uspješnih filmova, koji su zaslužni za to da mnoga djeca budu stigmatizirana kao 'vještice'", kaže Wenner. Ovi filmovi su od vlasti zabranjeni i protiv takve vrste cenzure nitko ne smije imati ništa protiv, čulo se na simpoziju.

Druga vrsta cenzura u kojoj stručnjaci vide pozitivni potencijal je i cenzura nasilja u video igricama. Cenzura na najslobodnijem mediju, internetu, nema previše izgleda. Koliko god se vrši pritisak da bi se uvelo tehničke prepreke takvim informacijama, one na kraju uvijek nalaze put do potrošača. To se pokazalo i tijekom prosvjeda iranske oporbe nakon prošlogodišnjih predsjedničkih izbora u ovoj zemlji, i kada su unatoč cenzuri javnih medija snimke krvavih obračuna policije s prosvjednicima obišle svijet.

Autori: Bernd Sobolla / Nenad Kreizer

Odgovorna urednica: Marina Martinović