1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Djevojčice koje odlaze u džihad

Sve više djevojaka i mladih žena sa Zapada se priključuje pripadnicima Islamske države. Iza njihove radikalne odluke najčešće stoji želja za protestom uperenim protiv društva ali i avanturistički duh.

Tri djevojke iz SAD-a imale su pred sobom još pola puta u pravcu cilja koji je glasio - Sirija - i teritorije pod kontrolom pripadnika Islamske države. A onda je tinejdžerke starosne dobi od 15 do 17 godina na aerodromu u Frankfurtu zaustavila njemačka policija i vratila ih u Sjedinjene Američke Države.

Drugim djevojčicama iz Sjeverne Amerike je uspjelo da stignu na cilj. Među hiljadama dobrovoljaca, koji su se priključili terorističkim paravojnim trupama Islamske države, nalazi se mali broj žena ali on stalno raste. Prije nekoliko mjeseci je pažnju izazvao slučaj 16-godišnje gimnazijalke iz Konstanza. Ona je preko Turske ilegalno doputovala u jedan kamp za obuku u Siriji. Katherine Brown, ekspertica sa londonskog Kraljevskog koledža (King's College), procjenjuje da je oko 200 žena iz Evrope otišlo u Siriju, priključivši se trupama Islamske države. Za takvu odluku postoji više razloga. "Islamska država nudi političku utopiju", kaže Brownova za DW. "Vladavina IS-a se stilizira i pretvara u romantičnu priču. Udjela u tome imaju i kritičke političke debate o islamu, nakon kojih se muslimani u Evropi osjećaju izopćenim."

Mnoge muškarce ali i žene u rat vuče i avanturistički duh. Slično je bilo i za vrijeme građanskog rata u Španiji prije više od 75 godina. Pojedine muslimanke sada se svjesno žele zauzeti za stvaranje kalifata. "One žele da budu dio nečeg novog, da budu majke države", pojašnjava ekspertica Brown.

Ne osjećaju se priznate u društvu

Šef Ureda za zaštitu ustavnog poretka u Sjevernoj Rajni Vestfaliji, Burkhard Freier, procjenjuje da se 25 žena iz ove njemačke pokrajine otisnulo put Sirije. "Riječ je o djevojkama između 16 i 20 godina i sve one potiču iz migrantskih familija", kaže Freier. I on smatra da postoji više razloga za radikalizaciju. Mlade djevojke se najčešće ne osjećaju priznate u društvu i nemaju orjentacije, isto kao i mladići koji se radikalizuju. Uz to dolazi i jedna vrsta kulture protesta i želja da se distanciraju od sopstvene familije. "Postoje pojedinačni slučajevi, gdje su djevojke izjavile da u Siriji sa svojom vjerom i burkom mogu puno bolje da žive nego u Njemačkoj", dodaje Freier. Pri tome postoji romantična predstava o udaji za "lava", kako se u njihovim krugovima naziva mučenik, koji daje život za ideale islamske države.

Syrien IS Kämpfer in Raqqa

Borci "Islamske države" prolaze kroz grad Rakku u Siriji

Mnoge mlade djevojke su se radikalizirale putem interneta. One su namamljene video-snimcima, blogovima i sadržajima koje na socijalne mreže stavljaju žene koje pomažu ratnike IS-a. Pored praktičnih savjeta za preživljavanje u ratom zahvaćenim područjima, prisutna je i jaka propaganda. Strogi selefijski islam, kojem su se obavezali mladi dobrovoljci, oduševljeni Islamskom državom, ne ostavlja ženama puno slobodnog prostora. U takvom poimanju svijeta i života one su svedene samo na dvije uloge: ženu jednog ratnika i majku. One u načelu nisu predviđene za odlazak u borbu. Pa ipak su neke od njih involvirane u zločine ili se u najmanju ruku predstavljaju kao vojnikinje.

Brown u tom kontekstu spominje jednu liječnicu iz Malezije, koja je na svom blogu napisala: Imam svoj stetoskop i kalašnjikov. Šta mi više od toga treba? Protekle sedmice je objavljena slika, na kojoj se jedna Francuskinja sa eksplozivom predstavlja kao atentator-samoubica.

IS-žene ne učestvuju u borbama

Šef Službe za zaštitu ustavnog poretka u Sjevernoj Rajni Vestfaliji kaže da žene ne učestvuju u borbenim akcijama. "One se koriste u cilju nadgledanja i podrške muškarcima. Mnoge od njih tek na licu mjesta uviđaju koliko su sputane, ali za povratak je obično kasno.

Bildergalerie Alltag in Syrien unter IS Herrschaft

Zamotane žene u Rakki

To iskustvo su napravile i dvije mlade Austrijanke. Nakon šest mjeseci života u "Islamskoj državi" i nakon udaje za džihadiste, one su se javile prijateljima, jer nisu više mogle da podnesu prolijevanje krvi. Pri tome su se ove mlade žene (16 i 17 godina) samo nekoliko mjeseci prije toga slikale u burci i sa puškama u ruci, najavljujući kako žele umrijeti za Alaha.

I za Brown i za Freiera ova radikalizacija nema puno zajedničkog s vjerom koliko sa politikom i protestom. "Jedan dio žena sa veoma malim predznanjem o islamu odlazi na put ", primjećuje eskpertica sa Kraljevskog koledža. "Na snimcima se obavezno vide crne zastave, čuju uobičajeni slogani i pjevanje. Ali ove mlade žene se malo ili nikako zaokupljaju sa teorijom."