Djeca useljenika u Njemačkoj imaju loše šanse za obrazovanjem

Integracija kroz obrazovanje – je ideal integracione politike koji već dugo ne odgovara realnosti u mnogim zemljama. To dokazuje i aktuelno vrjednovanje podataka Piza studije iz 2003 kojom je u 17 zemalja sa velikim udjelom migranata, ispitano znanje učenika starosne dobi od 15 godina.

I Njemačka je tužni primjer za postojanje razlika u znanju učenika, naglasava Andreas Šlajher, stručnjak za obrazovanje pri Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj.

"Postoje zemlje koje mnogo efikasnije rješavaju probleme. U susjednoj Švajcarskoj na primjer dijete turskog porijekla , po školskom uspjehu gotovo godinu dana prednjači u odnosu na dijete sa istom migracionom pozadinom u Njemačkoj."

Studija pokazuje i da skoro 40 odsto djece migranata u Njemačkoj ne dostignu na primjer iz matematike ocjenu 3. To je nivo znanja koji ih osposobljava da matematički rješavaju najednostavnije zadatke.

Istovremeno su djeca useljenika, takođe i u Njemačkoj, većinom veoma motivirana i sa sobom nose veoma dobar potencijal.

«Često se kaže da škole ne mogu riješiti probleme zajednice. Ali se danas moramo zapitati, šta može? Centralna uloga škole treba da bude instrument koji će riješiti probleme zajednice. Tu u velikoj mjeri pripada i integracija».

Težište problema leži u Njemačkoj prije svega u školskom sistemu. Nakon završene četverogodišnje osnovne škole, većina djece migranata odlazi u najnižu i srednju školu srednje stope obrazovanja. I gdje se problemi migranata gomilaju, tamo ih je teško i rješiti. Mora li se onda promijeniti ovaj školski sistem?

"Da, prije svega promjeniti mentalne strukture, koje ovaj sistem održava, čime se problemi prenose na još niže stepene i sisteme obrazovanja. Mora se težiti kulturi koja podstiče individuali razvoj, u kojoj nastavnik i škola preuzimaju odgovornost za rezultate svih učenika. Vjerujem da je to odlučujuće, ali i dostižno."

Zapravo dostižno samo uz ogromne napore, takođe finansijske. Jer više nastavnika, više psihologa i socijalnih radnika u školama, znači i više novca. Međutim, to se isplati, kaže dalje Šlajher

«Sasvim nam je jasno da višestruko više košta ne učiniti ništa nego pronaći riješenje problema.To pokazuje statistika nezaposlenosti prema kojoj su učenici, odnosno ljudi sa migracionom pozadinom često pred duplo većim rizikom da će biti nezaposleni. To je cijena koju plaća društvo zbog problema koji u startu nije mogla riješiti».