Djeca Maroka: Daleki san o Evropi

Mohammed ima 12 godina. Dolazi iz oaze Imilchil u srcu planinskog masiva Atlas. Svoje selo napustio je na želju svoje majke. „Mislila je da trebam samo doći do grada Nador i tamo ću već lako pronaći vrata koja vode ka Evropi", priča Mohammed za DW.

I sam Mohammed je pretpostavljao da će na drugu stranu obale Mediterana dospjeti bez ikakvih problema. Međutim, on već četiri mjeseca živi na ulici bez krova nad glavom. „Sada sam dobio upalu očiju jer spavam u neposrednoj blizini kontejnera za smeće."

"Nije me briga hoću li umrijeti"

Mohammed i druga djeca još uvijek nisu došla do luke Nador. Da bi to učinili, oni  prosjače na semaforima. Nadaju se da će na ovaj način prikupiti novac za prevoz do susjedne luke Beni Ansar koja se nalazi direktno na granici sa španskom enklavom Melilla. Nadaju se da će tamo konačno ispuniti svoj san o prelasku u Evropu.

Područje oko luke Beni Ansar je centralna tačka kontakta za djecu koja se žele usuditi preći preko Meditarana do Evrope. Tamo dočekuju kamione koji putuju u pravcu Evrope. Kada se zakače za ove kamione, ova djeca riskiraju svoje živote. Neki od njih i ne razmišljaju o tome da bi mogli pasti između točkova vozila, ili uopšte nisu svjesni opasnosti koje prijete. 

Pročitajte još i: 50 miliona djece u bijegu

Smrti se ne plaši, kaže 13-godišnji Hamza. On dolazi iz Khenifre u centralnom Maroku i nepokolebljiv je u svojoj nakani da stigne u Evropu. On će pokušavati, sve dok mu to ne pođe za rukom: „Nije me briga što mogu umrijeti. Želim u Evropu jer će se tamo brinuti o meni. Tamo ću pronaći zaštitu i podršku." Smrt za Hamzu i drugu jedu nije jedina opasnost koja prijeti.

Seksualni napadi

„Amin" je ime 14-godišnjeg dječaka iz grada Zakura na jugoistoku Maroka. Svoje pravo ime nije htio otkriti. Već dvije godine on čeka na prevoz za Evropu. Za DW on govori o šokantnom nasilju na ulici – tako tiho da ga se jedva može razumjeti.

„Za vrijeme moje prve noći ovdje, bio sam fizički i seksualno napadnut", priča on. O detaljima ne želi razgovarati – baš kao ni  druga djeca koja prijavljuju slične slučajeve. Da bi zaboravili takve događaje, mnoga djeca uzimaju različita opojna sredstva i drogu, govori Amin: „Od djeteta koje je sanjalo odlasku u Evropu da bi pomoglo svojoj porodici, pretvorio sam se u ovisnika i beskućnika."

Pročitajte još i: Sistematsko nasilje nad djecom na granici Srbije sa EU

Dok pada noć, desetine djece vraća se na ulice, gdje provode noć. Da bi se međusobno zaštitili, oni formiraju male grupe, prema svom porijeklu.

Život u bijedi

U gradu se nalazilo više od 300 djece koji se samostalno žele domoći Evrope, govori Aziz Katuf, generalni sekretar marokanskog društva za ljudska prava regije Nador. Većina njih je živjelo na ulicama, dok su samo neki iznajmili sobu u gradskoj četvrti na periferiji grada.

Aziz Katuf smatra da je stanje ove djece alarmantno. Obzirom da nisu imali pristupa zdravstvenoj zaštiti, među njima su se širile različite bolesti: „Djeca žive od onoga što im daju dobronamjerni ljudi koji žive u regionu. Osim toga, postoji i nekoliko inicijativa koje im dijele odjeću i deke, kao i topli obrok. Te inicijative sada započinju i kampanje s ciljem njihovog obrazovanja."

Pogrešne predodžbe u porodicama

Jedna druga inicijativa brine se da se ova djeca ponovo uključe u svoje porodice, i spašava ih od života na ulici, priča Abdel Rahim Mubaraki, predstavnik nacionalne kooperativne inicijative u Nadoru. Ova inicijativa je do sada zbrinula 25 djece. Osim toga, oni organizuju i kampanje podizanja svijesti o promjeni predodžbi koje porodice i djeca imaju o odlasku u Evropu. Senzibiliziraju ih i razgovaraju o opasnostima koje vrebaju na ovom teškom putovanju.

Pročitajte još i: Sjećanja koja bole

"Ova djeca postigla su ogroman uspjeh", priča Mubaraki. „Iako iza sebe imaju tek mali dio puta, oni će napraviti pozitivne promjene i učiniti da mnoga druga djeca odustanu ili dobro promisle o ideji o putovanju u Evropu."

Međutim, čim se među njima pročuje ideja da je jedno od njih uspjelo, širi se lažna sigurnost o tome da će i njima na kraju krajeva to uspjeti.