1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Djeca bez djetinjstva

5. novembar 2013

Trećina stanovništva Albanije su djeca. Siromaštvo i socijalna nesigurnost mnogu od te djece tjeraju na ulicu. Oni su ulični prodavači ili prosjaci.

https://p.dw.com/p/1A6bv
Foto: Franc Zhurda

Iako je iscrpljen, oči desetogodišnjeg A.J. još uvijek sijaju dok prolaznicima u Tirani nudi da kupe cigarete i žvakaće gume. Vrućina je nepodnošljiva, ali on je uporan i ne štedi truda pokušavajući nešto da proda. Priča kako je najstariji od četvero braće i sestara i da potiče iz grada Kukesa na sjeveroistoku Albanije. To je region sa najvišom stopom nezaposlenosti u toj zemlji. Zbog toga se mnogi sele u Tiranu jer se nadaju da će tamo bolje da žive. Ipak, za porodicu A.J. taj san se brzo rasplinuo. Roditelji pokušavaju da zarade nešto nadničareći, ali kući se vraćaju uglavnom praznih ruku, kaže ovaj dječak. Ostalo troje djece po cijeli dan ostaju sama kod kuće ili se igraju na ulici.

S one strane statistike

A.J. nije usamljen primjer, djeca poput njega vide se na ulicama svih većih gradova. Ona najviše trpe zbog velike socijalne nesigurnosti koja vlada u jednoj od najsiromašnijih država Evrope. Pri tome djeca čine više od trećine stanovništva Albanije. S propašću komunizma propale su i brojne tradicionalne porodične strukture. Djeca i omladina iz siromašnih slojeva su zapuštena i zapostavljena. Ona su često žrtve psihičkog i fizičkog nasilja, bilo u porodici ili izvan nje. Pogotovo djeca koja odrastaju na ulici imaju ograničen pristup školskom ili sistemu zdravstva. Ta djeca po cijeli dan rade na ulici, a samo uveče dolaze kući, kaže Danjela Škalja. Ona je koordinator u udruženju "Zajedno za dobrobit djece" koje okuplja 30 nevladinih organizacija.

Djeca prosjaci na ulicama Tirane
Djeca prosjaci na ulicama TiraneFoto: Franc Zhurda

Međutim, zvanične statistike ne spominju "djecu sa ulice". "To je jedan od najvećih problema Albanije", tvrdi Zini Kore, šef organizacije ARSIS. Ova organizacija uz pomoć UNICEF-a trenutno radi na tome da se prikupe podaci o toj djeci. Ukoliko se ustanovi koliki broj djece živi na ulici, onda se mogu i planirati određene mjere za borbu protiv te pojave.

Nedostatak volje i znanja

Poboljšanje uslova života djece sa ulice je samo jedan od zadataka ARSIS-a. U centru ove organizacije ili na licu mjesta, u brojnim naseljima, ova organizacija pokušava da pomogne djeci i roditeljima. "Mi se brinemo kako o higijenskim uslovima i o podjeli hrane, tako i o psihološkoj pomoći i vaspitnim mjerama", tvrdi Kore.

Danjela Škalja je jedna od aktivistkinja organizacija koje se brinu o djeci
Danjela Škalja je jedna od aktivistkinja organizacija koje se brinu o djeciFoto: Franc Zhurda

Organizacija "Save the children" je 2011. objavila opsežan izvještaj o zakonima u Albaniji i o poziciji djece koja žive na ulici. U izvještaju se kritikuje to što se ne sprovodi Zakon o zaštiti prava djeteta koji je usvojen 2010. a na snagu je stupio godinu dana kasnije. Oni kojima je potrebna finansijska pomoć države teško do nje dolaze. Zakon nije jasno propisao ko je ovlašten da upozori na situaciju u kojoj odrasta neko dijete i ko je zadužen da ga skloni sa ulice.

I dok se brojne albanske i međunarodne organizacije već godinama brinu o takvoj djeci, država je tek prije dvije godine oformila Agenciju za zaštitu dječijih prava. Ova agencija bi trebalo da nadzire proces zaštite djece na nacionalnom nivou, te da koordinira različite mjere koje sprovode država i lokalne zajednice. Do sada su pri opštinama formirana samo 152 od predviđenih 400 odjela za zaštitu djece, kaže direktorica ove agencije Miranda Pašaj.

Miranda Pašaj, direktorica Agencije za zaštitu prava djece
Miranda Pašaj, direktorica Agencije za zaštitu prava djeceFoto: Franc Zhurda

Nedovoljan je broj i slaba je opremljenost ovakvih odjela, tvrdi Danijela Škalja. Ona tvrdi i da zaposlenim službenicima Agencije nedostaju kvalifikacije za ovaj posao, koje su predviđene i zakonom.

"Znamo za slučajeve kada saradnici u odjelima nemaju fakultetsku diplomu, ali su tu zaposleni jer poznaju gradonačelnika i uopšte ne misle da je zaštita djece važan problem", kaže Škalja.

Neizvjesna perspektiva

Često se desi da prolaznici u imućnijim četvrtima Tirane ne žele ništa da kupe od A.J. Kada se to desi, glad ga natjera da posjeti neki od centara za djecu poput njega. On nerado ide tamo. Na pitanje da li bi nešto drugo bilo bolje za njega, samo sliježe ramenima. Zvuči poput odraslog kada prizna da njegova porodica ponekad ne bi imala novca da kupi komad hljeba kad on ne bi radio kao prodavač. Ne želi više da razgovara i odlazi. S kartonskom kutijom punom cigareta i žvakaćih guma nastavlja da hoda kroz gomilu prolaznika ne gubeći nadu da će danas neko nešto i da kupi od njega.

Autori: Elona Elezi / Azer Slanjankić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić