060710 D Rauchen

Duhan se počeo pušiti u Europi prije otprilike 500 godina, nakon što je poslije otkrića Amerike prvi put uvezen na tlo Starog kontinenta. Za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata u Europi (1618.-1648.) su njemački knezovi donijeli prve zabrane pušenja - zbog zaštite drvenih kuća i kako bi se zaustavilo širenje ove droge među vojnicima. Prekršaj se oštro kažnjavao: u njemačkom vojvodstvu Lüneburg do 1692. je bilo moguće za prekršaj protiv zabrane pušenja izreći i smrtnu kaznu. Ali, na koncu su se mnogi moćnici toga vremena ipak nekako dogovorili, jer su im porezi na duhan donosili dosta novca.

Hitler bio uvjeren da je postao moćan jer je prestao pušiti

U 20. stoljeću je borba protiv cigarete, cigare i lule, sve više postajala ideološki sukob. U Njemačkoj je to posebice za vrijeme nacističkog režima došlo do izražaja. Nacisti su, naime, pušenje nazivali "rasnim otrovom", odnosno znakom ovisnosti. A u to vrijeme se smjelo biti ovisno jedino o diktatoru Hitleru, koji je tvrdio da njegov uspon ima veze s tim da je prestao pušiti. Duhan je također usko vezan i s obnovom u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Tada su cigarete postale neka vrsta zamjenske valute te je tako došlo do razvoja moćne duhanske industrije.

Prve inicijative za zabranom pušenja u 20. stoljeću se javljaju 1970-ih u Njemačkoj. No, Bundestag tek 1998. prvi put odlučuje o zakonu o zabrani pušenja. Taj zakon je, međutim, propao zbog otpora tadašnjeg ministra zdravstva Horsta Seehofera (CSU). Osam godina kasnije, taj isti Seehofer, ali ovaj put u funkciji ministra za zaštitu potrošača u vladi Angele Merkel, zatražio je posebno strog zakon po pitanju zabrane pušenja.

Federativno ustrojena Njemačka = federativno ustrojena zabrana pušenja

Međutim inicijative pojedinih političara nisu urodile plodom jer, kako je to 2006. naglasila tadašnja ministrica pravde Brigite Zypries (SPD), „Bundestag nema ustavne ovlasti, da bi mogao odlučiti o pušenju u općinama i školama."

Tako su se posla oko zakona o zabrani pušenja prihvatile savezne pokrajine. Ali ni pokrajinski premijeri se nisu mogli dogovoriti o jedinstvenom zakonu. U razdoblju od kolovoza 2007. do srpnja 2008. su pokrajine, svaka za sebe, usvojile zakone o zabrani pušenja, pa pušači u federativno ustrojenoj Njemačkoj tako sada moraju poznavati i pojedine pokrajinske zakone o zabrani pušenja jer je moguće da u susjednoj pokrajini smiju pušiti u kafiću, dok u svojoj to ne smiju.

Autori: Andreas Noll / Marina Martinović

Odg. urednik: Zorica Ilić