1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Diskriminacija Roma i u Njemačkoj

Loša integracija Roma nije specifična samo za zemlje jugoistočne Evrope, oni nailaze na loš tretman širom kontinenta. To je zaključak dvodnevne konferencije u organizaciji Dojče velea i Društva za jugoistočnu Evropu.

Romi u Duizburgu

Romi u Duizburgu

Nizaćete Bislimi, advokatica romskog porijekla, više od pola svog života živi u njemačkom gradu Esenu. Prije tačno dvadeset godina je, zajedno sa svojom porodicom, kao izbjeglica došla sa Kosova u Njemačku. Iako je njoj i njenoj porodici više od deset godina prijetilo prinudno vraćanje na Kosovo, ona je u Njemačkoj završila redovnu srednju školu i studije prava. Ali još uvijek nije dobila državljanstvo.

Kada se raspitivala o svojim mogućnostima za studiranje, u Imigracionoj službi su joj rekli da joj je bolje da se – uda. „To me je veoma pogodilo,“ prisjeća se Bislimi. „Službenica mi je rekla: 'Molim Vas, vi ste ovde politička izbjeglica, a tražite da studirate!' Ja sam joj na to odgovorila da smo mi ovdje već pet godina, tokom kojih sam se školovala i pitala je da li oni traže da sjedim i čekam da me proteraju iz Njemačke i da ne uradim ništa po tom pitanju."

Nizaćete Bislimi

Nizaćete Bislimi

Nizaćete Bislimi uspjela je da upiše studije prava, jer je, kako kaže, željela da se riješi osjećaja nemoći i da shvati zbog čega se prema izbjeglicama u Njemačkoj postupa na način na koji su se ophodili prema njoj i njenoj porodici. Danas radi u advokatskoj kancelariji koja se već 30 godina bavi pravima izbjeglica. „Trenutno radim na slučajevima Roma, uglavnom iz Makedonije i Srbije, ali i iz BiH i sa Kosova. Često je riječ o slučajevima protjerivanju tih ljudi iz Njemačke“, kaže Bislimi.

Ipak, od trenutka kada je došla u Njemačku, do dobijanja dozvole boravka, Bislimi se, zbog straha od diskriminacije, nije javno izjašnjavala kao Romkinja. Ona tvrdi da se i dan-danas povremeno suočava sa rasizmom u Njemačkoj. „Ova zemlja je, na žalost, i dalje u raljama anticiganizma i rasizma i ja sam to i sama doživjela. Dobijala sam prijeteća pisma i elektronsku poštu u kojima sam bila ponižavana. O meni je izašao i članak u dva lista, a pojavio se i na internetu. Novinarka mi je rekla da su morali da isključe opciju komentara čitalaca, jer je bilo puno negativnih poruka na moj račun. To je sve tužno“, kaže Nizaćete Bislimi, jedna od učesnica dvodnevne konferencije koja je u organizaciji Dojče velea i Društva za jugoistočnu Evropu bila posvećena pitanju obrazovanja Roma.

Loš tretman i istočno i zapadno

Pogledajte video 04:50

Šutka: Život u getu nakon povratka iz Njemačke

Da Romi nailaze na diskriminaciju u Njemačkoj potvrđuje i političar Zelenih i predsjednik Inicijative za obrazovanje i kulturu Roma, Robert Franc. On je prije pola godine proveo mjesec dana na putovanju kroz Srbiju i Bugarsku i razgovarao sa predstavnicima romskih organizacija i građanima, nakon čega je zaključio da su Romi ekstremno diskriminisani u ove dvije zemlje. Međutim, on tvrdi i to da Romi koji iz zemalja jugoistočne Evrope dolaze u Njemačku, nailaze na nehumane uslove.

„Krijumčarske bande im obećavaju ružičastu budućnost u Njemačkoj, a ovde im oduzimaju pasoše i izrabljuju ih. Onda oni i ovdje žive u jadnim uslovima; ponekad po njih desetoro u jednoj podrumskoj prostoriji spava na madracima. Ti ljudi, bez obzira da li su u Srbiji, Rumuniji, Bugarskoj ili ovdje u Njemačkoj, tretiraju se nedostojno čovjeka,“ tvrdi Franc.

Traganje za boljim životom

Suzana Čepo

Suzana Čepo

Nevladina organizacija Edukativni centar Roma iz Subotice radi sa Romima koji su izbjegli sa Kosova. Prema njihovim grubim procjenama, od 2005. godine oko polovina romskih porodica koje su živjele u Subotici napustile su zemlju u potrazi za boljim životom. Roditelji često ne mogu da se zaposle jer su neobrazovani, a situacija se dodatno komplikuje kada dođe vrijeme da djeca krenu u školu, jer je potrebno da im se obezbjedi puno toga. Ranije su granicu prelazili ilegalno, ali danas to rade na zakonit način, najčešće tako što zatraže azil.

Suzana Čepo iz Edukativnog centra Roma radi sa Romima koje zapadne zemlje prinudno vraćaju nazad u Srbiju. Ona kaže da se često dešava i da porodice po nekoliko puta odlaze u inostranstvo i da ih isto toliko puta vraćaju u Srbiju. „S obzirom na standard na koji su navikli u državama Evrope u kojima dobijaju pomoć koja nije mala, oni se po povratku u Srbiju suočavaju sa socijalnom pomoći koja za višečlanu porodicu može da bude maksimalno 200 evra i sa dječijim dodatkom koji je oko desetak evra po jednom djetetu, do četvrtog djeteta. Svaki povratak djece i porodice iz inostranstva predstavlja određeni šok“, tvrdi Čepo.

Ipak, izuzeci postoje. Nizaćete Bislimi kaže da je ona sama imala mnogo sreće da upozna ljude koji su u njoj vidjeli potencijal i podržali je. „Nas koji smo uspjeli ima mnogo više, ali o tome se ne zna“, kaže Bislimi. Govoreći o obrazovnom sistemu u Njemačkoj, ona ukazuje da je potrebno ukinuti segregaciju i posebna odjeljenja koja postoje, kako bi romska djeca mogla da idu u školu zajedno sa njemačkom, Djeci kojoj svakog časa prijeti otkazivanje gostoprimstva u zemlji veoma je teško da se usredsrede na školovanje, kaže Bislimi i zaključuje: „Sami Romi, zbog svog socijalnog statusa i porijekla, ne mogu da urade mnogo po pitanju sopstvene integracije i obrazovanja.“

Autorka: Nevena Cukućan

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić

Audio i video zapisi na tu temu