Digitalizacija kina – film bez filma

Hannibal Goodwin je 2. maja 1887. godine američkoj agenciji za patente prijavio celuloidnu traku. Bila je to tehnička revolucija jer su se do tada slike prenosile preko staklene ploče sa slojevima koji su bili osjetljivi na svjetlo. Zahvaljujući celuloidnoj traci film je praktično bio neograničen.

Međutim, tek je poduzetniku Georgeu Eastmanu pošlo za rukom da unovči celuloidnu filmsku traku. George Eastman, osnivač Kodaka, je kamerom sa rolnom filma na celuloidnoj bazi omogućio da Goodwinov izum bude svima dostupan. 1888 godine je na tržištu počela prodaja kompaktne i za rukovanje veoma jednostavne fotokamere „Kodak Nr.1“.

Međutim, celuloid se pokazao kao veoma zapaljiv. Zbog toga se od 1950. godine više nije upotrebljavao. Nakon toga se etablirao „sigurnosni film“ na bazi poliuretana.

Digitalizacija filmske trake

Insolvencija Kodaka početkom godine je označila početak kraja filmske trake. Doduše, još uvijek se radi sa 35 milimetarskom trakom, ali je postprodukcija već godinama digitalna. U velikim filmskim produkcijama, kao što su „Avatar“ ili „Der Hobbit“, radilo se samo sa digitalnom tehnologijom.

Od dogitalizacije filma prije svih profitiraju njihovi izjnajmljivači. Oni na taj način štede novac na umnožavanju i transportu filmskih rolni koje su teške i do 25 kilograma. Kada je riječ o troškovima tehničke modernizacije kina, ona ih snose sama. Jedan digitalni projektor košta između 60.000 i 80.000 eura.

A nostalgija?

Kinooperator Oliver Hauschke iz Kelna (Kölna) se i danas sjeća rada kinoprojektora koji je, kako kaže: „stvarao buku kao VW-ova folcika“. Upravo po tom zvuku su kinooperatori znali da li je sve uredu. U slučaju da je zvuk drugačiji, kinooperator je gledao u salu kroz mali otvor i podešavao, recimo, oštrinu slike.

Odlazak filmske trake u „penziju“ Oliveru ne pada teško. Kino u kojem radi Oliver Hauschke je od nedavno opremljeno digitalnim projektorom. Film se dostavlja na čvrstom disku ili se preuzima preko određenog servera sa kojim je povezan projektor. To znači da kinooperator i nema mnogo posla. „Potrebno je samo pritisnuti dugme na kojem piše `play`“, kaže Oliver. Sve ostalo se odvija automatski.

Testiranje digitalnog projektora u kinu „Cinenova“ u Kelnu je prošlo bez problema. Oliver je zadovoljan kvalitetom slike koji je, kako kaže, dosta bolji u odnosu na 35 milimetarski film. „Prednost je, što se prilikom upotrebe, film neće oštetiti, kako je bilo nekada“, kaže Huschke.

Autori: Rayna Breuer / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: