1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Deset godina od napada desnih ekstremista u Kelnu

"Birlikte" - stojimo zajedno. Ovo je naslov kulturne manifestacije u Kelnu koja podsjeća na napad neonacističke ćelije NSU. Sjećanja stanovnika ulice Keupstraße i danas su bolna, prvenstveno zbog lažnih optužbi.

"Bilo je baš kao i danas. Frizer je stajao kraj svoje mušterije", kaže Mitat Özdemir iz inicijative "Keupstraße je svuda" dok pokazuje Hasana Yildirima u frizeraju u ovoj ulici (naslovna fotografija). Često razgovaraju o tome šta se zbilo 9. juna 2004. Direktno ispred izloga ovog lokala jedan čovjek je tada prislonio svoj bicikl. U ruksaku na biciklu nalazilo se punjenje od pet kilograma baruta i ekseri. Frizer Hasan Yildirim nije ni slutio šta se sprema. Samo je primijetio čuperke plave kose ispod bejzbol kape. Mislio je da čovjek dolazi na šišanje, ali on se brzo udaljio s tog mjesta.

Nakon napada su prolaznici pohitali da pomognu ranjenima (9. jun 2004.)

Nakon napada su prolaznici pohitali da pomognu ranjenima (9. jun 2004.)

Nekoliko minuta kasnije odjeknula je eksplozija. Silina udara uništila je frizerski salon i okolinu. I zlatar Metin Ilbay našao se na zemlji. Udarac ga je zbacio sa stolice ispred njegove radnje, 13 metara udaljenoj od bombe. Krhotine stakla i više od 700 eksera letjeli su kroz zrak. Ljudi su ležali na pločniku u krvi ili su panično bježali.

Uzay Özdag, vlasnik obližnje pekare, stajao je ispred radnje zajedno sa ocem i svojim jednogodišnjim sinom. Njegova radnja nalazi se oko 100 metara od mjesta eksplozije. Ispred je bio parkiran kombi. 21 ekser zabio se u lim vozila. Predao je sina svom ocu i krenuo da vidi može li nekome da pomogne. Teško mu je da pronađe riječi kojima bi sve to opisao: "Ljudi su vrištali, u njihovim tijelima su bili ekseri koji su se još pušili. Bilo je kao u ratu, slika užasa."

Ilbay pokazuje gdje bi bio pogođen da je slučajno stajao na nogama

Ilbay pokazuje gdje bi bio pogođen da je slučajno stajao na nogama

Zlatar Ilbay u prvom šoku nije ni primijetio da je ranjen. Bol ga je upozorila da su mu se ekseri zabili u rame, nadlakticu i butinu. "Imao sam veliku sreću. Da sam stajao na nogama bio bih pogođen tačno u glavu." Ekseri su izrešetali oluk iza njega, tačno u njegovoj visini.

Bomba je mogla ubiti svakoga

Ranjene su ukupno 22 osobe, četvero ljudi vrlo teško. Sreća u nesreći je da niko nije smrtno stradao, jer se u trenutku eksplozije na ulici nalazilo mnogo prolaznika. Ovdje se nalaze brojne prodavnice građana turskog porijekla koje privlače veliki broj kupaca. Mnogo ljudi je sjedilo u baštama kafea.

Desnoekstremna teroristička grupa Nacionalsocijalistilčko podzemlje (NSU) se ismijavala na račun žrtava. "Bombastično dobro raspoloženje u Keupstraße", ciniöno su se hvalili počinioci Uwe Mundlos i Uwe Böhnhardt u videosnimku koji je otkriven tek u novembru 2011, nakon što su obojica izvršili samoubistvo. Prema riječima tužioca u procesu koji je još uvijek u toku "njihov cilj je bio smrt i ranjavanje što više ljudi".

Policija je odmah imala slike i snimke počinilaca

Policija je odmah imala slike i snimke počinilaca

Pri tome je video-snimak počinilaca napada objavljen još 2004. Jedna nadzorna kamera više puta ih je snimila. Prvo kada su dovezli bicikl opremljen bombom, a potom i kada su pobjegli s lica mjesta drugim biciklima, nakon izvedenog napada.

Umjesto suosjećanja, sumnjičenja žrtava

"Ovo je trauma", kaže Mitat Özdemir koji već 37 godina živi u ovoj ulici. Sa mnogim drugim stanovnicima Kelna osnovao je inicijativu čiji je cilj pomoć žrtvama. Kada govori o traumi ne misli samo na napad, o kojem brojne žrtve ni danas ne žele da govore. Traumatično je bilo i punih sedam godina nakon eksplozije.

Istražitelji su vjerovali kako je napad izveo neko od lokalnih stanovnika

Istražitelji su vjerovali kako je napad izveo neko od lokalnih stanovnika

Samo dan nakon napada njemački ministar unutrašnjih poslova Otto Schily je izjavio kako nema indicija da se radi o terorističkom djelu, nego da je riječ o "aktu kriminalnog miljea". Ni on, niti njegov kolega iz savezne zemlje Sjeverna Rajna Vestfalija Fritz Behrens nisu posjetili žrtve. Mjesecima nakon napada kupci su zaobilazili radnje u ulici Keupstraße. Žrtve nisu osjetile suosjećanje njemačke javnosti niti su dobile pomoć psihologa. One i njihove kompije su bili osumnjičeni da imaju veze sa kriminalcima.

Metin Ilbay se prisjeća dolaska dvojice policajaca koji su mu rekli: "Otvorite usta. Moramo uzeti probe." Tek poslije je shvatio da su uzimali probe njegove DNK, radi istrage za osumnjičenima. Policija je vršila pretres stanova lokalnog stanovništva, ljudi su ispitivani u policiji, finansijska policija je ispitivala njihove račune i poreske dokumente. Ilbay je rekao da ionako nije imao šta da krije, ali dodaje: "Pokušali su da prebace krivicu na naša leđa." Kada je jedan stanovnik ove ulice počeo da govori kako su krivci možda desničarski ekstremisti jedan policajac je prijeteći rekao: "Ne želim da čujem ni riječ više o tome."

Tajni inspektori, proročice i nijedan ispitan policajac

Na saslušanjima o djelovanju ćelije NSU koja su sprovedena u posebnom Istražnom odboru njemačkog parlamenta također se došlo do zaključka da je istraga vođena isuviše jednostrano. Policija je intenzivno tragala u pravcu organizovanog kriminala, razmatrala mogućnost da se radi o konflktu Turaka i Kurda. prisluškivani su telefoni, na teren su slani inspektori s lažnim identitetom. Policija je putovala čak do Minhena, do jedne proročice koja je navodno trebalo da pomogne u istrazi. Jedva da je iko pogledao u smijeru desničarskog ekstremizma. 2008. je istraga obustavljena.

Binninger: Napad je mogao biti i ranije razjašnjen

Binninger: Napad je mogao biti i ranije razjašnjen

Od dvojice policajaca koji su se u trenutku eksplozije nalazili u blizini tog mjesta, iskaz je uzet tek devet godina kasnije. Njima nikada nisu pokazani snimci nadzorne kamere. "Ovaj slučaj se mogao riješiti", kaže Celemens Binninger. Poslanik demokršćanske unije (CDU) koji je bio član Istražnog odbora parlamenta dodaje: "Moglo se konkretno ući u trag trojci koja je činila NSU-ćeliju. Tada su postojale najbolje šanse za to, nekon toga ih više nije bilo." Članovi ćelije NSU su nastavili svoje djela serijom ubistava. "Deset ljudi je ubijeno, a ja sam mogao biti jedanaesti", kaže Ilbay.

"Ranije nikada nisam mislio ništa loše o Njemačkoj. To se, nažalost, promijenilo. Ja sam više Nijemac nego Turčin. Ovdje sam 43 godine, u Turskoj sam proveo 16", iznosi ovaj zlatar iz ulice Keupstraße. Radio je bez prestanka sve te godine, uredno plaćao porez. Njegova djeca i unuci imaju njemačke pasoše.

Proces protiv članova NSU

Zschäpe, jedina preživjela članica neonacističke ćelije NSU u sudnici u Minhenu

Beate Zschäpe u sudnici u Minhenu

Na prvom danu procesa protiv Beate Zschäpe, jedine preživjele članice ćelije NSU, Ilbay se našao kao jedan od onih koji su podigli privatnu tužbu. "Drugog dana su me zubi boljeli od škrgutanja, to je bilo užasno." Bilo mu je teško da gleda optuženu kako sjedi "opušteno, sa žvakaćom gumom u ustima, kako se smješka i čavrlja sa svojim advokatom". Donosili su joj razna pića "kao da se nalazi u kafiću".

Sud u Minhenu je žrtvama iz ulice Keupstraße dozvolio podizanje 35 privatnih tužbi. Sve se odvija u okvirima procesa članovima ćelije NSU za sva njihova djela. Inicijativa "Keupstraße je svuda" podržava one koji su podigli tužbu, ona ih prati na zasijedanjima suda u Minhenu i ostvaruje kontakte sa drugim inicijativama širom Njemačke koje su nastale nakon terorističkih napada neonacističke ćelije. Metin Ilbay smatra da je to dobro, da se pogođeni osjećaju jačima kada znaju "da imaju nekoga iza sebe".

Čežnja za poštovanjem i ravnopravnim dijalogom

Özdemir želi više od velikog festivala

Özdemir želi više od velikog festivala

Mitat Özdemir želi da konačno svi poduzmu nešto zajedno, kao ravnopravni partneri. Trodnevni festival "Birlikte - stojimo zajedno" koji se u povodu desetogodišnjice napada održava u Kelnu od 7. do 9. juna, njemu nije dovoljan. "A šta ćemo poslije toga?", pita se on. On želi da se sve razjasni "da se ništa ne gura pod tepih". On želi da Keupstraße postane ulica gdje će se sastajati kulture, gdje će se sresti njemačka i turska porodica i gdje će svi razgovarati ravnopravno, bez predrasuda.

Uvečer frizer Yilmaz Toprak razgovara sa prolaznicima i komšijama ispred svog frizerskog salona, na adresi Keupstraße 29. Gunđa zbog toga kako ga ponekad tretiraju ovdje u Njemačkoj. Nedavno je nazvao policiju jer je bio zabrinut za jednu stariju damu koja je zbunjeno tumarala ulicom. Kada je kratko nakon toga krenuo prema svom automobilu, policajci su ga zaustavili. Kontrolisali su njegove isprave i prtljažnik njegovog automobila. U njegovoj četrvrti živi mnogo starijih Nijemaca. "Šta će komšije misliti o meni?", pita se. Cijelu tu noć nije mogao da spava. "Osjećao sam se nekako poniženim."

Preporuka redakcije