Deklaracija o Srebrenici – prvi korak suočavanja s prošlošću

Deklaracija se poziva na presudu Međunarodnog suda pravde, kojom je utvrđeno da je u Srebrenici jula 1995. godine izvršen genocid. U tekstu se osuđuje zločin na način utvrđen presudom pomenutog suda, bez pominjanja termina genocid.

List „Sueddeutsche Zeitung“ piše: „Mnogim Srbima je bilo više nego teško zauzeti stav prema ovom zločinu. Srebrenica je prešućivana i predstavljana bezazleno. Priznati krivicu, postati svjestan odgovornosti za ono što je učinjeno i javno o tome govoriti – na taj korak se vlade u Beogradu i u Banjaluci nikada nisu mogle odlučiti. Umjesto toga, Srbi su se nakon 1995. godine žalili da su i sami bili žrtve. Deklaracija o Srebrenici koju je usvojila Skupština Srbije je početak suočavanja sa krivicom i odgovornošću. Ona osuđuje zločine protiv bosanskih muslimana i politički stav koji odobrava nasilje kao sredstvo protiv drugih nacija.

Tadićeva zasluga

Srbijanski predsjednik Boris Tadić je zaslužan za oživljavanje ove teške debate. On to međutim nije uradio samovoljno. Zahvaljujući prije svega pritisku Evropske unije, Tadić je ovu temu uvrstio u dnevni red.

Za suočavanje s prošlošću potrebno je međutim više od jedne deklaracije. Tek kada se u školama počne govoriti o ovom masakru, što nije predviđeno školskim planom i programom, tek kada se osporavanje bude kažnjavalo i žrtvama se detaljno dozvoli da govore, može se govoriti o suočavanju s prošlošću. U ovom procesu pripadnici svih nacija na Balkanu su još uvijek na samom početku,“ piše Sueddeutsche Zeitung.

Na narednoj stranici pročitajte: Zašto se ne pominje riječ genocid.

Genocid

Deklaracijom se osuđuje zločin ali se ne pominje riječ genocid. List Neue Zuercher Zeitung o tome piše piše:

„Riječ genocid se ne pominje u Deklaraciji ali se ukazuje na taj zločin. Deklaracija se naime poziva na presudu Međunarodnog suda pravde, kojom je utvrđeno da je u Srebrenici jula 1995. godine izvršen genocid. Porodicama žrtava se izražava saučešće i izvinjenje da Srbi nisu uradili sve što je bilo moguće da se spriječi ovaj zločin.

Dokument naglašava saradnju sa Haškim tribunalom pred kojim treba odgovarati najviše odgovorni i prvooptuženi Ratko Mladić. Također se odbija svaki pokušaj ostvarivanja nacionalni ciljeva kroz proganjanje pripadnika drugih nacija. Deklaracijom se pozivaju narodi i države bivše Jugoslavije da se pomire i da štite manjinske narode kako se slično ne bi ponovilo. Srbijanska skupština također očekuje da se svuda gdje su počinjeni zločini nad Srbima osude na najavišem nivou i da se izrazi žaljenje,“ piše autor teksta u listu Neue Zuerrcher Zeitung.

Autor: Belma Fazlagić-Šestić

Odg. ur. Mehmed Smajić