1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Dani Srebrenice: "Drina nas ustvari spaja"

Od osude i pokušaja zabrane do međunarodne manifestacije: Dani Srebrenice, za malo para i dosta lijepog i korisnog, pomažu u uspostavi povjerenja, pomirenja, stvaranju novih prijateljstava i prevazilaženju prošlosti.

„Mnogi su mislili da u Srebrenici ne treba počinjati ništa i da je treba držati mrtvom a ne popravljati stanje. Cilj nam je bio svijetu pokazati da u Srebrenici ima života. Žao mi je što se rok koncerti pod motom Silvertown shine, unazad nekoliko godina ne održavaju jer su u Srebrenicu dovodili hiljade mladih iz cijele regije i mogli su postati jedan dobar srebrenički brend", kaže bivši načelnik Srebrenice Abdurahman Kiko Malkić. On je, pored svih otpora, etablirao manifestaciju "Dani Srebrenice".

"Neke snage, koje bi Srebrenicu htjele konzervirati u ratnoj '95 godini, činile su sve, kako bi se zauvijek zabranilo sviranje i pjevanje u ovom gradu", kaže opštinski načelnik u to vrijeme Abdurahman Kiko Malkić. On je imao petlju da se 2003. godine odupre tim snagama i u mikrofon DW tada izjavi: "Ja sam apsolutni pristalica da sve ono što je za druge sredine normalno i primjereno, imamo i u Srebrenici. Srebrenica ne smije biti talac prošlosti. Varaju se oni koji misle da se u Srebrenici ne može normalno živjeti životom dostojnim čovjeka. Ja dok obavljam ovaj posao namjeravam u Srebrenicu vratiti ono što je ona uvijek imala, osjećaj za lijepo i dobro koji moramo razvijati, a potiskivati ono loše, kao što je bila krvava prošlost ovog grada, za koju se nadam da se nikad više neće ponoviti".

Dječaci Andrej i Edin kraj jezera Peruićac

Oni su budućnost: Andrej iz Srbije i Edin iz Bosne zajedno pecaju i upecane ribe dijele bratski

Radijski prilog kojim sam izvještavao za DW u junu te 2003. godine iz Srebrenice, počeo sam riječima: „Prvi Silvertown shine tresao je Srebrenicu do u rane jutarnje sate“. Rok koncertom sa tim motom počela je tada višednevna, kulturno-sportska manifestacija "Dani Srebrenice". Bilo je to prvi put nakon krvavog rata i genocida da se u Srebrenici okupi oko 2.000 mladih iz cijele BiH, Srbije i Hrvatske. Posjetilaca je bilo sa svih strana a nastupali su gosti iz Bugojna, Travnika, Tuzle, Banjaluke, Beograda, Rijeke..

Međunarodna manifestacija za malo para

Dani Srebrenice su danas međunarodna manifestacija. Održavaju se ove godine od 26. maja do 5 juna, po trinaesti put. Za samo 10.000 eura budžetskog novca publika u Srebrenici ima priliku vidjeti nekoliko pozorišnih predstava, koncerte, izložbe slika, promocije knjiga, nastupe folklornih društava iz regije, sportska takmičenja u fudbalu, košarci, odbojci, tenisu, lovačke i ribarske sjedeljke i takmičenja, druženja bajkera itd Cijeli grad je tih dana nekako veseliji. Čuje se muzika, pjesma i smijeh, što ovdje nije baš svakodnevica. Ljudi izlaze iz kuća, druže se, vesele. Obnavljaju se se stara i sklapaju nova poznanstva i prijateljstva.

Takmičenje ribara na Perućcu

Takmičenje ribara u ulovu ribe na plovak na jezeru Perućac

Ribari su po tradiciji najveseliji. Šala, pjesma i muzika uz dobru kapljicu i gurmanske specijalite kraj vode, počinju rano uveče i traju do u kasne sate narednog dana. Ove godine ribarska družba je iz Priboja, Prijepolja, Užica, Bajine Bašte sa desne strane rjeke Drine a sa lijeve, pored domaćina iz Srebrenice, tu su komšije iz Bratunca, Zvornika, prijatelji iz Tuzle, Sarajeva.

Drina nas spaja a ne razdvaja

Srbo Nikolić je iz Bajine Bašte u Srbiji. Oduvjek je uz rijeku Drinu i ovo njeno jezero, sa ljudima na obje obale. „Mi smo ovdje kao braća. Družimo se svakodneveno ne samo za vrijeme ovakvih susreta. Ova granica, što nam je političari napraviše, smeta nam u tome. Sada kada je otvoren sezonski, malogranični prelaz na jezeru, biće mnogo više druženja i susreta prijatelja, starih i novih. Mi jedni bez drugih ne možemo, jednostavno tako smo navikli. Eto ja sam sa Gerom (Amir Memhedović) kao brat“, kaže Srbo Nikolić, ribarska legenda sa Drine i glavni sudija takmičenja ribara.

Amir Mehmedović Gera i Zlatan Marčeta Zlaja

Amir Mehmedović Gera i Zlatan Marčeta Zlaja prave mostove prijateljstva na jezeru Perućac

Na našu opasku da je Srebrenica danas, zahvaljujući ratu, uglavnom poznata javnosti po ružnom Nikolić kaže: „Što je bilo, nikom se ne ponovilo. Počast svim žrtvama, zločinci nek odgovaraju ali mi smo ribari. Među nama nema mržnje, neme politike, mi jedni druge pomažemo, zajedno živimo i ne dijelimo se. Toj dobroj strani života učimo i svoje mlađe. Ja sam zato doveo ovdje i unuka Andreja. On je odmah sebi našao druga Edina. Cijeli dan su zajedno, nešto su upecali i kažu da će sve ribe bratski podijeliti“.

Bojan Josipović i Svetozar Skokić na obali Drine

Najdraže mi je to što nas je Drina spojila a ne razdvojila. Bojan Josipović lijevo i Svetozar Skokić desno

Svetozar Skokić - Skoka je iz Užica. Na jezero Perućac dolazi već 40 godina. Kaže da se ovdje osjeća „ekstra“. Našao je stare prijatelje i već pet godina je stalno sa Zlajom i Gerom (kako zovu Zlatana Marčetu i Amira Mehmedovića predsjednika i podpredsjednika srebreničkog udruženja ribara). Oni su moja braća“ kaže popularni Skoka. Sa njim je prvi put na takmičenju i mladi Bojan Josipović iz Skelana, presretan je zbog osvojenog trećeg mjesta. „Najdraže mi je to što nas je Drina spojila a ne razdvojila“, kaže Josipović.

Ribari kraj Drine

Pobjednička ekipa Udruženja sportskih ribolovaca iz Priboja. Atko Bosanović i Semir Saračević u prvom redu.

Semir Saračević je Predsjednik udruženja sportskih ribolovaca „Lim, Stari Grad“ iz Priboja u Srbiji. Iako su on i ostali članovi ekipe ovdje prvi put, ukupni su pobjednici takmičenja. Zna šta se dešavalo u Srebrenici i kaže da je to „maslo“ političara i loših ljudi. „To što je bilo, nije bilo među narodom. Ovdje se danas osjećam, ne može biti bolje. Mi između sebe ćemo se uvijek družiti“.

Srbo Nikolić i njegov unuk Andrej

"Dobroj strani života učimo i svoje mlađe, zato sam doveo unuka." Srbo Nikolić i njegov unuk Andrej.

Njegov kolega i vođa ekipe Atko Bosanović je stari ribar: Na jezero je i prije često dolazio ali na drugoj obali. Kaže da je poslije rata obnovio staro prijeteljstvo sa Srbom Nikolićem u Bajinoj Bašti i od tada dolazi i ovamo u Bosnu. „Vidim da ovdje ima dosta Muslimana i Srba, da se druže isto k'o što su se nekad družili prije svih ovdašnjih stradanja. Znači narod se druži, ribari pogotovo. Možda se neki drugi ne druže, lopovi, banditi i šverceri koji su sve to i napravili. Mi koji smo i prije ovdje ribarili opet se družimo, k'o što je nekad bilo, opet isto“.

Najsretniji je ipak Zlatan Marčeta koji prima čestitke i skromne darove od prijatelja za 10 godina uspješnog vođenja srebreničkih ribara. Na Drini je svih šezdeset i kusur godina i na opasku da je on taj koji ovdje pravi mostove prijateljstva, kaže: „Moram, ja sam zato i rođen. Majka mi Muslimanka otac Srbin, moram ja to raditi, ko bi drugi. Kad vidim da su svi ovdje zadovoljni, nasmijani, ja sam najsrećniji“.

Slična atmosfera, uspostavljanja pokidanih veza, stvaranja novih poznanstava, prijateljstava i razbijanja predrasuda osjeća se i u druženjima članova kulturno-umjetničkih društava iz Srebrenice,Tuzle, Zagreba i Krupnja u Srbiji, zatim kroz bajkerske igre motociklista iz svih zemlja ovog dijela Balkana ili kroz susrete fudbalera veterana iz Srebrenice, Tuzle, Šapca, Novog Sada i Seneca u Slovačkoj. U Dane Srebrenice, grad diše punim plućima a Srebrenčani znaju da su još uvijek živi.