1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Dan ujedinjenja Njemačke

Treći oktobar 1990-e je prelomni trenutak u njemačkoj istoriji. Nakon više od 40 godina podijeljenosti, Savezna Republika Njemačka i Njemačka Demokratska Republika su se ujedinile. Događaj sa mnogo posljedica koji pored sve radosti ne može dovesti do toga se zaboravi da je ujedinjenje u stvarnosti dugotrajan proces koji još nije okončan.

Ujedinjenje Njemačke 3. oktobra 1990-e godine

Ujedinjenje Njemačke 3. oktobra 1990-e godine

Ujedinjenje Njemačke je državnopravno sprovedeno prije 14 godina. Onako kako je to zahtijevao dotada validan ustav ono nije do kraja izvršeno. Solidarnost kao i tada samorazumljiv osjećaj pripadnosti zajednici, sada samo ponekad bljesnu. Kao i kada se prije dvije godine trebalo suočiti sa posljedicama poplave Elbe. Veliki dojam je ostavila spremnost Nijemaca zapadne Njemačke da pruže donacije. To su situacije u kojima srasta jedna nacija.

A na drugoj strani su obostrani animoziteti. Stanovnišvo zapadne Njemačke smatra da su nove pokrajine dobile dovoljno finansijske potpore za obnovu. S druge strane stanovništvo na istoku zemlje, se još uvijek smatra zapostavljenim. Sve se to može statistički relativirati. U stvarnosti, međutim, ništa ne ovisi od toga. Iako zvuči lirski, zajednička pripadnost i solidarnost nisu povezane sa finansijama. Naravno da su ljudima pričane prazne priče, kao kada se za vrijeme ujedinjenja izazivao utisak da se troškovi obnove mogu usput nadoknaditi i da je procvat privrede u istočnoj Njemačkoj neizbježan. Ipak posljedice tadašnjih propusta, neiskrenosti ili pogrešnih procjena ne mogu biti razlog da se odustane od cilja jednakog života za sve. Dobro je da je ovo pravo zagarantovano ustavom, jer će samo tako vlada i parlament biti prisiljeni da teže ovoj jednakosti. Jasno je da se ona u potpunosti ne može dostići, ali se u svakom slučaju mogu izjednačiti postojeće razlike. To mora ostati cilj politike ukoliko se ne želi rizikovati da se čitavi regioni rasele. Upravo bi to prijetilo istočnoj Njemačkoj.

Tamošnje stanovništvo se osjeća ugroženim zbog socijalnih i tržišnih reformi o kojima se u posljednje vrijeme diskutuje. To je problem za sebe, a u nekim slučajevima se ovaj osjećaj manifestuje na izborima u okretanju ka ekstremnim desnim partijama. Iako je riječ o nekolicinama ipak se glasanje za NPD i DVU manifestuje izglasavanjem nepovjerenja prema demokratiji. To je samo po sebi problem, ali ne samo istočne Njemačke. Bilo bi dobro da se povremeno razmisli o očiglednim napretcima u socijalnom i privrednom razvoju istočne Njemačke. Zaista je mnogo postignuto.

Zabrinjavajuće je to što stanovništvo zapadnje Njemačke pokazuje malo interesa da upozna način življenja istočnog stanovništva za vrijeme postojanja bivše DDR. Različita socijalizacija ljudi u dvjema njemačkim državama ima prirodne posljedice koje sežu daleko prije 3. oktobra 1990-e godine. Pojedinačni životi se ne mogu uvrstiti u formu poznatih klišea. Međusobno razumijevanje zahtijeva mnogo više.

Ono je hitno potrebno. Sve se to očekuje od države, a pitanja šta ona može i treba da učini za pojedinca se očigledno razlikuju u zapadnom i istočnom dijelu Njemačke. Tako će granice prije svega one u glavama, vjerovatno nestati tek kada odrastu današnje generacije djece i omladine.