Dan prisjećanja na ubijene Armence

"Ko danas još govori o genocidu nad Armencima?" - 22. avgusta 1939, uoči samog napada na Poljsku, Adolf Hitler je ovom ciničnom rečenicom pred oficirima pravdao svoju politiku istrebljenja čitavih naroda. Nijemci danas ipak govore o onome što se desilo Armencima tokom 1915. i 1916. godine i to s namjerom da se mračna istorija ne ponovi. U ovu raspravu svakako treba uključiti i podsjećanje na njemački dio odgovornosti za ta zbivanja, jer je tadašnja njemačka vlada bila u potpunosti upoznata s planovima Turske. Devedeset godina je prošlo od hapšenja Armenaca u Istanbulu i njihove deportacije u Anadoliju. Mnogi od njih nisu preživjeli put ili su ubijeni od strane turrskih i kurdskih jedinica. U Turskoj se ipak prisjećaju i toga da je u sukobima sa Armencima poginulo i hiljade Turaka.

U zahtjevu demokršćanskih stranaka da se o ovoj temi raspravlja pred njemačkim parlamentom svjesno se izbjegava termin «genocid» što je trn u oko vladi u Ankari. Govornici iz svih stranaka su iznosili kako Turska mora otvoreno govoriti o zbivanjima iz vlastite istorije, ali se nigdje ne spominje da bi zbog toga neko trebalo da odgovara pred sudom. Ukoliko ovo pomogne da se u Turskoj razbije tabu zvani progon Armenaca, onda je ovo inicijativa vrijedna poštovanja. Ali, ipak postoji sumnja da demokršćanske stranke žele da ovu raspravu iskoriste samo u svrhu podizanja otpora pristupu Turske EU.

Ne treba zaboraviti da u Turskoj imaju sasvim drugi ugao gledanja na cijeli problem. Čak do osamdesetih godina prošlog vijeka su desetine turskih političara stradali u atentatima koje su izveli Armenci. Sigurno je da se ne može reći kako su teroristi imali mandat armenskog naroda, ali ovaj teror i danas otežava sagledavanje istorijskih činjenica.

Debate pokrenute u više evropskih država ipak su omekšale tabu koji godinama vlada u Turskoj. Turski mediji su ovih dana puni članaka i storijskih analiza u kojima se ne štedi na kritikama vlastite države. Sada bi trebalo pristupiti uspostavi medjunarodnih komisija koje bi uz pomoć eksperata jednom za svagda obradile ovu istorijsku temu.

Turska je ovih dana bolno shvatila da sadašnjost trpi zbog toga što se u prošlosti nije savjesno pristupilo razjašnjavanju tema iz istorije. Istorija se, naime, ne može uljepšavati. Za nadati se da će političari iz Ankara izvući odredjene zaključke. Turska politika prema Armencima, ipak se ni u kom slučaju ne bi trebala koristiti kao argument u diskusiji o pristupu Turske Evropskoj uniji.