1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Dan osoba s invaliditetom - svi za jednog, jedan za sve

U svijetu se 3. decembar obilježava kao međunarodni dan osoba s invaliditetom i dan kada se ukazuje na kršenje prava ovih ljudi. Međutim, osobe s invaliditetom ne moraju biti osuđene na tuđu pomoć.

Osoba s posebnim potrebama

Hendikep nije razlog da se ove osobe ne obrazuju

Osobe s invaliditetom mogu izučiti zanat i zarađivati za život. Primjer Ajhofa (Eichhof), jedne bivše farme u okolici Bona, pokazuje da osobe s invaliditetom mogu uspjeti u životu, a sve zahvaljujući principu: svi za jednog, jedan za sve. Na Ajhofu živi 136 ljudi s invaliditetom starosne dobi od 17 do 70 godina. Oko 100 dobrovoljnih pomagača podupire ove ljude u svladavanju njihove svakodnevice.

Probe orkestra s dirigentom Udom Seehausenom

Probe orkestra s dirigentom Udom Seehausenom

Na Ajhofu se njegovim stanovnicima pruža i prilika da se muzički obrazuju. A kad sviraju, onda je to jedna zaista posebna proba orkestra. Oko 20 muzičara orkestra iz Ajhofa sviraju trube, flaute, gitare, klavir ili pak bubanj. Neki su smrtno koncentrisani na držače nota. Drugi pak gledaju u čovjeka s bradom koji rukom izdaje komande. Već tri godine Udo Zehausen (Seehausen) radi sa osobama s posebnim potrebama i divi se njihovoj strasti za muziku. On im je dirigent. "Ono što je zaista posebno jeste to da ljudi u ovom orkestru ne sviraju samo note, već oni zaista uvijek sviraju iz srca. Tako da su osjećanja uvijek tu, što atmosferu čini posebnom. I to, vjerujem, dira slušaoce", kaže Zehauzen.

Osobe s posebnim potrebama mogu da preuzmu odgovornost za svoj život

Jedna omanja žena sa tamno plavom kosom stoji pored postolja za note zato što ne voli da svira sjedeći. Pažljivo prislanja flautu na usne. Kristina ima 28 godina i ima daunov sindrom; i ona ne svira samo flautu, već, dodaje ponosno, gitaru, klavir i bubanj. "Prvo sam kod kuće, kod roditelja, naučila da sviram sve - od flaute do klavira. Muzika mi je uvijek predstavljala zadovoljstvo. Kada sviram uvijek se osjećam odlično. I zbog toga i jesam muzičarka", kaže ona.

28-godišnja Christina za klavirom

28-godišnja Christina

Kada ne proba, Kristina radi u seoskoj pekari. U vrijeme adventa za stanovnike Ajhofa peče kolačiće sa puterom. A onda ih prodaje na božićnim sajmovima u regiji. Jer, njeni najbolji kupci su iz okolnih sela. I pored toga što njegovi stanovnici zarađuju, Ajhof se ipak oslanja na donacije, kaže Georg Rotman (Rothmann). Vitak čovjek na početku četrdesetih upravnik je Ajhofa. On je ubijeđen da osobe sa posebnim potrebama mogu da preuzmu odgovornost za svoj život - samo ako ih pustimo da to urade. „Za nas je važno da u jednom velikom udjelu proizvodnje mogu da uzmu učešća upravo osobe s posebnim potrebama. To je naša misija, osigurati za njih posao. To su naši prioriteti, tim ljudima pomoći i pružiti podršku", navodi Rotman.

Nekad mu trebala pomoć, a danas ima posao, odlazi u kupovinu, ...

Na Ajhofu ima dosta posla: u grnčariji, stolariji, metalskoj radionici ili u polju. Ovde radi i 29-godišnji Rolf. Zaliva matovilac i cvijeće, ili pak hrani deset krava, koliko ih ima u Ajhofu. On takođe ima daunov sindrom, nosi jež frizuru i bradu od tri dana. Štala miriše na svježe sjeno. Rolf prilazi jednom crnom biku. „Osim krava imamo i jednog bika. Zove se Rolfi. On je već oplodio jednu kravu koja će ove godine dobiti novo tele", priča Rolf gestikulirajući rukama po vazduhu kao da bi htio da pokaže nešto nevidljivo. "Bili smo prisutni pri jednom porođaju i to je bilo jako uzbudljivo", dodaje.

Rolf

Rolfa raduje što živi na farmi gdje ima životinja

Mijenjamo lokaciju. U jednoj smo kući od drveta na dvije etaže. Rolf kucka po drvetu i kaže: "Dakle ovdje ispod je trpezarija, gdje provodimo puno vremena i gdje se sastajemo." Pokazuje na veliki drveni sto sa četiri stolice. Kao i svi stanovnici Ajhofa i on živi u jednoj stambenoj zajednici. Od socijalne pomoći, koju dobija mjesečno, plaća kiriju. Danas mu je majka došla u posjetu. Ona živi nekih 50 kilometara udaljeno i redovno dolazi da vidi kako mu je. "Meni kao majci se najviše dopada to da su svi ljudi ovdje srećni. Dakle da se on tako dobro osjeća, da je tako srećan, i to je ono što i mene čini srećnom. Isto tako mislim da, kada mene ne bude više bilo, da je on pronašao svoj dom. A to je za nas roditelje veoma umirujuće", navodi Rolfova majka.

Rolf sada već skoro deset godina živi u Ajhofu. Ranije mu je bila potrebna pomoć da se suoči sa svakodnevicom. Danas ovaj mladić ima posao, odlazi sam u kupovinu ili pak kuva špagete za sebe i svoje cimere. A to je jedan djelić međusobne životne pomoći među ljudima koji i sami trebaju pomoć.

Autori: Cécile Leclerc / Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Marina Martinović

Preporuka redakcije