1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Dan kada je NATO počeo bombardirati SR Jugoslaviju

U subotu (24.3.) se navršava 13 godina od početka zračnih napada NATO-a na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju. Napadi su trajali 11 tjedana i u njima je, prema različitim procjenama poginulo između 1200 i 2500 ljudi.

Jugoslawien Serbien Geschichte Brücke zerstört in Novi Sad

Most Slobode u Novom Sadu

Zračni napadi na Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja se u to vrijeme sastojala od Srbije i Crne Gore, a Kosovo je bilo još u sastavu Srbije, počeli su 24. ožujka 1999. nešto prije 20 sati na osnovu naređenja tadašnjeg glavnog tajnika NATO-a Javiera Solane. Vlada u Beogradu je još iste noći proglasila ratno stanje. Operacija je trajala do 10. lipnja 1999. i završila je potpisivanjem vojno-tehničkog sporazuma o povlačenju jugoslavenske vojske i policije s Kosova.

Akcija NATO-a, koju je Vlada Slobodana Miloševića odmah nazvala agresijom, uslijedila je nakon što su prije toga bez dogovora prekinuti pregovori o rješenju krize na Kosovu u francuskom dvorcu Rambouilletu. Prije toga su predstavnici međunarodne zajednice, prije svih EU-a, mjesecima pregovarali s Miloševićem u nastojanju da se okonča represija protiv albanskog stanovništva na Kosovu, da se tadašnja vlada SRJ privoli na povlačenje svojih vojnih postrojbi s Kosova, da se omogući povratak svim albanskim izbjeglicama kojih je tada već bilo više desetaka tisuća te da se međunarodnim promatračima dopusti dolazak na Kosovo.

YUGOSLAVIA KOSOVO Jugoslavien Präsident Slobodan Milosevic Krieg Panzer Militär p178

Tenkovi Vojske Jugoslavije na Kosovu

Masakr u Račku

Milošević je deklarativno bio na dio zahtijeva pristao, ali konkretno je malo toga doista sproveo u djelo, a u zajedničkom priopćenju izdanom nakon susreta s tadašnjim ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom, Milošević je sasvim izričito odbio zahtijev za povlačenjem svojih vojnih jedinica i jedinica specijalne policije s Kosova, opravdavajući to navodnim terorizmom albanskih boraca u redovima UČK.

Istovremeno je nastavljena i represija srbijanskih snaga sigurnosti protiv civilnog albanskog stanovništva, a casus belli, povod za početak ratnih operacija, bio je masakr u kosovskom mjestu Račku. 15. siječnja 1999. je u tom selu ubijeno 45 kosovskih Albanaca za koje se pretpostavlja da su bili civili - među žrtvama su bili i jedna žena, jedno dijete te jedan starac. Nakon toga je međunarodna zajednica izgubila strpljenje s Miloševićevom politikom.

Erfolgreiche Koalitionsgespräche Bild der Woche

Gerhard Schroeder i Joschka Fischer

Njemačka ponovo u ratu

U Njemačkoj je malo prije toga na vlast izabrana nova crveno-zelena koalicijska vlada Socijaldemokrata i Zelenih, s kancelarom Gerhardom Schröderom i ministrom vanjskih poslova te vicekancelarom Joschkom Fischerom. Oni su također nakon masakra u Račku došli do zaključka da diplomatska sredstva više nisu dovoljna za odvraćanje Miloševića od agresivne politike, te su dali svoj pristanak na vojnu intervenciju.

To je istovremeno značilo i otvaranje sasvim novog poglavlja u njemačkoj vanjskoj politici. Dok se zemlja naime prije toga desetljećima, opterećena teškim bremenom nacističke prošlosti, sustezala od bilo kakvog sudjelovanja u borbenim akcijama NATO-a, sada je mirovna parola "Nikada više Auschwitz!" shvaćena i kao obaveza spriječavanja zločina u drugim zemljama. Socijaldemokrati i Zeleni, dugo godina glavni protivnici militarizma u zemlji i svijetu, došli su do zaključka da Njemačka više ne smije stajati po strani, već da se mora aktivno uključiti u vojnu intervenciju.

Milošević propušta posljednju šansu

Bildgalerie NATO Generalsekretär Javier Solana

Solana u Prištini nakon završetka bombardiranja u lipnju 1999.

Na posljednjem susretu tadašnjeg američkog diplomate Richarda Holbrookea sa Slobodanom Miloševićem u francuskom Rambouilletu u ožujku tadašnji predsjednik SRJ nije pristao na sporazum koji je uključivao vraćanje autonomije Kosovu, povlačenje srbijanske vojske sa Kosova, razoružanje albanske UČK i raspoređivanje mirovnih snaga NATO-a na Kosovu. Nakon toga su zemlje članice NATO-saveza donijele odluku o početku napada na Saveznu Republiku Jugoslaviju, mada za to nisu imali pristanak Vijeća sigurnosti UN-a i iako su se toj intervenciji suprotstavljale i Kina i naročito Rusija.

U bombardiranju koje je bez prekida trajalo 78 dana izvedeno je oko 38.000 borbenih akcija na čitavom području Srbije i Kosova. Glavni cilj napada bila su vojna postrojenja, kasarne, skladišta oružja i municije te vojna infrastruktura Srbije, cilj je bilo slabljenje bojevog potencijala Vojske Jugoslavije. Naročito u drugoj polovici vojne akcije su također teško oštećeni infrastruktura te privredni objekti na području Srbije. U nekoliko slučajeva su također u zračnim napadima stradale škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće te spomenici kulture.

Patienten im Krankenhaus Belgrad

Pacijenti u jednoj beogradskoj bolnici

Žrtve, razaranja

Broj poginulih tijekom vojne intervencije NATO-a se, ovisno o izvorima, procjenjuja na 1200 do 2500 ljudi, te boj ranjenih na oko 5000. I o materijalnoj šteti koja je nanijeta Saveznoj Republici Jugoslaviji tijekom bombardiranja postoje različiti podaci. Tadašnje vlasti u Beogradu procijenile su štetu na oko stotinu milijardi dolara i zatražile nadoknadu od zemalja članica NATO-a. S druge strane je međutim grupa ekonomskih stručnjaka G17 štetu procijenila na 29,6 milijardi dolara.

Bombardiranje SR Jugoslavije je okončano 10. lipnja, usvajanjem Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti UN-a. Dan ranije su predstavnici Vojske Jugoslavije i NATO-a u Kumanovu potpisali Vojno-tehnički sporazum, kojim je precizirano povlačenje snaga Vojske Jugoslavije s Kosova i ulazak na to područje međunarodnih mirovnih vojnih snaga. Prema procjenama se na Kosovo nakon toga vratilo oko 750.000 protjeranih Albanaca, ali ga je istovremeno napustilo i više od 100.000 Srba.

Autor: Zoran Arbutina (agencije)

Odgovorni urednik: Svetozar Savić