160109 Völkerrecht legale Kriegsführung

Dok su vojni objekti legitimna meta u ratu, civilni objekti po Ženevskoj Konvenciji ne smiju biti cilj ratnih operacija. Vrlo je važno biti umjeren prilikom napada, kaže Paul Fermuel, direktor Hendikep Internešnela iz Ženeve: Pretjerano je baciti deset bombi na neki cilj, ukoliko je jedna bomba dovoljna. Kolateralna šteta, prije svega civilne žrtve, koje su na neki način dozvoljene, istovremeno obavezuju zaraćene strane da odmjere svoje postupke.“

Vojnici nemaju šta tražiti među civilima

Po Ženevskoj Konvenciji zabranjeno je da se vojnici miješaju među civilno stanovništvo. Vojni objekat, koji se nalazi u sred stambene četvrti, takođe ne smije biti meta napada. 1993. godine 130 država je potpisalo konvenciju o zabrani korištenja hemijskog oružja. Već 1975. je ugovor o zabrani biološkog oružja stupio na snagu. U međuvremenu su potpisani novi ugovori u Otavi i Oslu, u kojima se korištenje nagaznih mina i kasetnih bombi najoštrije osuđuje. Iako Izrael i Rusija nisu potpisale ovaj ugovor, i za njih važe neka pravila, kaže Dominik Lojen iz međunarodnog komiteta crvenog krsta: „Ukoliko jedna država koristi nagazne mine, onda mora i da saopšti, gdje se ta minska polja nalaze. I kada se sukobi završe, onda je država dužna da svako polje očisti od mina. Sve sa ciljem, da se maksimalno umanje patnje civilnog stanovništva. Dakle, ponovo princip umjerenosti.

Drezden se ne smije ponoviti

Korištenje fosfora u pojasu Gaze je izazvalo mnoge diskusije. Fosfor je lako zapaljiv, tako da može da se koristi za raspirivanje vatre i samim tim za osvjetljavanje fronta noću. Korištenje fosfora protiv civila, kao što je to bio slučaj prilikom bombardovanja Drezdena, je danas zabranjeno, tvrdi Dominik Lojen: 70-tih i 80-tih godina su se države oko toga složile. To što je bilo u Drezdenu, Londonu i kasnije u Vijetnamu, nacije širom sveta su odlučno osudile. I sada humanitarno pravo tako nešto zabranjuje. Drugi Drezden ne smije da se desi, jer je tako nešto zabranjeno. Sve države bi prilikom proizvodnje i korišćenja novih oružja morale poštovati humanitarno i običajno pravo svih građana, bez obzira na to, da li su se za tako nešto obavezale svojim potpisom ili ne.