1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Da li subvencije vode mljekare u propast?

Mnogo posla za malo para. Ovo je dilema pred kojom su se našli proizvođači mlijeka. Sve je više mljekara koji zatvaraju svoje pogone. Pa ipak ne žele svi subvencije. Jan Walther je posjetio mljekare na zapadu Njemačke.

EU je u septembru 2015. godine obećala da će poljoprivrednicima zbog niskih cijena pomoći sa 500 miliona eura. Skoro 70 miliona eura ove godine biće dodijeljeno mljekarima u Njemačkoj. Udruženje njemačkih poljoprivrednika je od Savezne vlade sada zatražilo više pomoći. Povodom toga će se u ponedjeljak (30.5.2016) ministar za poljoprivredu, Christian Schmidt, sastati sa predstavnicima mliječne industrije. Na tom sastanku bi, prije svega, trebalo biti riječi o „pravednoj raspodjeli tržišnog rizika“ unutar lanca dodatnih vrijednosti.

Globalno tržište mlijekom

"To je besmislica!", kaže poljoprivrednik Michael Greshake kojem se otkupljivač, holandska firma Campina, ugovorom obavezala otkupiti svaki litar mlijeka koji proizvede. Stoga, rizik prevelike proizvodnje snosi mljekara. Ako proizvođač mlijeka, koji je vezan ugovorom, odjednom počne proizvoditi više mlijeka, otkupna cijena će pasti kada-tad jer potražnja neće biti povećana.

Michael Greshake

Michael Greshake

Bernhard Rüb, glasnogovornik poljoprivredne komore njemačke savezne zemlje Nordrhein-Westfalen (LWK) smatra da odgovornost za ovakvo stanje ne snose veliki trgovinski koncerni i mljekare. On kaže da je to nelogično jer njemačke mljekare uglavnom pripadaju samim proizvođačima. Rüb ističe da bi veća cijena mlijeka samo povećala količinu proizvodnje: „U drugim zemljama poljoprivrednici to i čekaju.“ Rješenje na nivou cijele Njemačke s ciljem zaustavljanja globalnog povećanja proizvodnje mlijeka je politička iluzija, smatra Rüb.

Njemački poljoprivrednici su nade polagali na svjetsko tržište i u tome ih pomaže i njemačka vlada. Mnogi poljoprivrednici su se zbog investicijskih podsticaja odlučili na gradnju velikih štala. Za otplaćivanje milionskih kredita rade punom parom, da bi shvatili da se mlijeko na drugim mjestima može jeftinije proizvoditi.

Dići ruke ili dalje proizvoditi

Glasnogovornik LWK-a Rüb vjeruje da današnji sastanak neće moći spriječiti smanjenje broja proizvođača mlijeka. On kaže da je moguće da trenutno niske cijene ubrzavaju taj proces, ali ističe da se on neovisno o tome odvija već godinama. Rüb podsjeća da se od 2000. godine broj proizvođača mlijeka u Njemačkoj gotovo prepolovio na 73.300.

Više mesa, a manje mlijeka

Više mesa, a manje mlijeka

Rüb kaže da nije tačno da nestaju samo manje farme: „Bivše zadruge u istočnoj Njemačkoj, koje dijelom imaju i po 1.000 krava, zbog toga što pripadaju investitorima, a ne familijama, brzo mogu biti zatvorene jer su neprofite“. Osim toga, uspjeh mljekara više zavisi od rukovodstva nego od njegove veličine.

Krave stvaraju probleme

Michael Greshake, sa 60 krava koliko ima, spada u veće proizvođače mlijeka. Njegovo sedmično radno vrijeme iznosi između 60 i 70 radnih sati. Osim toga, on nema godišnjeg odmora. Krave je potrebno musti dva puta dnevno. Njegov jedini uposleni radnik je zaposlen na pola radnog vremena. Ponekad mu pomažu i tek punoljetna djeca. Iako radi za dvoje, njegova primanja su ispod prosjeka.

Za Greshakena ipak ne dolazi u pitanje da zatvori mljekaru. Radije će je smanjiti. Nekoliko krava koje su davale manje mlijeka će odvesti u klaonicu. Ukrstio je rase kako bi dobio više mesa nego mlijeka. Zbog trenutno niskih cijena mlijeka ponestaje mu volje za mužom krava. Radije će za to vrijeme sam vršiti skupe popravke na farmi.

Za Greshakea prava opcija nije ni proizvodnja mesa. Njegovo gazdinstvo, veličine 58 hektara koje se nalazi između Kölna i Rurske oblasti, premalo je i previše brdovito. Manji dio pšenice koju je proizvodio prije svega za hranjenje krava, sada prodaje.

Na ovaj način su prije nekoliko gotina belgijski mljekari protestovali protiv niskih cijena mlijeka

Na ovaj način su prije nekoliko godina belgijski mljekari protestovali protiv niskih cijena mlijeka

Kako bi imali i druge izvore zarade, LWK mnogim poljoprivrednicima savjetuje izgradnju postrojenja za proizvodnju bio gasa ili da postave postrojenja za proizvodnju solarne energije. Međutim, Greshake je pri tome skeptičan. On kaže da poljoprivrednike niko ne pita u kakvom su stanju i da bi takve investicije za porodična preduzeća mogle biti veliko opterećenje.

Dječije fešte kao dodatni prihod

Porodica Greshake je pronašla svoj put. Njegova supruga, Claudia, farmu koristi za dječije izlete ili proslavu rođendana. To u svakom slučaju nije diverzifikacija njegove firme: „to je oblast za koju je zadužena moja supruga. Ja sam mljekar“, kaže Greshake. Svako zarađuje svoj novac, kao što je slučaj i u drugim porodicama.

Upitno je da li će farmu preuzeti jedno od njegove troje djece. „U tom slučaju moraju sagraditi potpuno novu štalu. Da li se to isplati? Do sada ustvari ne znaju da li to i žele“. Greshake kaže da je rođen na farmi i da se relativno mlad odlučio za težak posao poljoprivrednika koji treba ili voljeti i raditi kako treba ili od njega dignuti ruke.

Upravo zbog toga i odbija subvencije jer smatra da se njima samo žele na životu održati neprofitabilne firme. To ljudima poput njega, koji su kod niskih cijena zadovoljni i sa malim maržama, samo otežava poslovanje. Zbog toga će, po njegovom mišljenju, sastanak samo produbiti problem proizvođača mlijeka.

Preporuka redakcije