Da li je UN izvukao pouku

UN- ova Komisija za ljudska prava je jučer zasijedala posljednji put, i to samo zato da bi bila raspuštena nakon šest decenija. Sporni gremijum bi trebalo uskoro da bude zamijenjen Vijećem za ljudska prava. Ovu smjenu UN-ovih gremija. .

Bio je to neslavan kraj kakav se u Ženevi rijetko sreće. Trećerazredna sahrana. Nekoliko govornika, par riječi o istorijskom značaju ovog gremija i nakon svega par sati već je sve bilo završeno. Kraj koji upućuje na razmisljanje o budućnosti. Da li je bilo neophodno ukinuti ovaj gremij nakon 60 godina? I to na ovakav način?

Bilo je sigurno i pomalo tužno ono što se dogadjalo u Ženevi posljednjih godina: Komisija već odavno nije više bila u stanju da obavlja svoj posao. Umjesto da učini nešto za obespravljene ljude, bavila se političkim kalkulacijama. Često je ova komisija koristila različite aršine za iste prekršsaje ljudskih prava. Ona zemlja koja je bila dovoljno moćna ili koja ima dovoljno jake saveznike nije morala ničega da se plaši.

Za to su bili odgovorni oni koji su kršili ljudska prava ali i oni koji ich nisu dovoljno branili u komisiji. Države koje su i same vršile povrede ljudskih prava okupirale su gremij da bi se medjusobno šititle. One države koje su komisiju branile bile su sve više dezorganizorane. SAD, nekada najvazniji zagovarač poštivanja ljudskih prava, izgubile su vjerodostojnost zbog grešaka koje su načinile u borbi protiv terorizma. EU je bila preslaba jer zemlje unije nisu uspjele da se slože i da svoja nastojanja svedu pod najmanji zajednički nazivnik.

To što je komisija raspuštena je razumljivo. Ali način na koji je raspuštena i na koji je imenovano novo vijeće- nosi sa sobom opasnost da se ubuduće stvori iluzija da se raspuštanjem nekog tijela UN-a i uspostavom novog završen posao.

A upravo to nije slučaj. Arhitektura Vijeća je bolja i jača od komisije ali izbor članova koju bira Skupština UN-a otežaće dotičnim zemljama da zataskaju nepoštivanje ljudskih prava i provjeravat će sve članice što će ukloniti prigovore da Vijeće djeluje jednostrano. Medjutim: to Vijeće nije ni približno toliko jako kako je to prethodno bilo predvidjeno.

Iste koalicije onih koji krše i onih koji štite ljudska prava prouzrokovale su to da je bilo dovoljno pola glasova da bi neka zemlja postala članica Vijećca, ranije je bilo neophodno dvije trećine. Dakle, opet će biti moguće da zemlje koje ne poštuju ljudska prava postanu članice gremija. Mnogi važni mehanizmi ponovo će biti izloženi istim opasnostima.

Da bi Vijeće za ljudska prava uprkos ovoj slabosti moglo da vrši svoju dužnost, neophodna je jaka politička volja i izuzetna samokritika onih koji se bave zaštitom ljudskih prava. Samo tako se može ostvaruiti željeni cilj. Osim toga tema poštivanje ljudskih prava mora biti na medjunarodnom dnevnom redu više nego što je to do sada bio slučaj. Neophodna je „Nova kultura“ kako je to izrazila komesarka UN-a za pitanja poštivanja ljudskih prava, Louise Arbur.

Način na koji je uklonjena stara UN-ova komisija i kako je uspostavljena nova, ipak ostavlja otvoreno pitanje: da li je zaista povučena pouka iz dosadašnjeg rada UN-ovog gremija za zastitu ljudskih prava. Komisija je mrtva- a novo Vijeće još nije zaživilo.