Da li je sve skuplje nego nekad?

« Uopšte je sve skuplje, odjeća, garderoba..haljine, majice.. ranije je bilo sve jeftinije.. da sve poskupljuje...mislim, ja još uvijek računam u markama...nevjerovatno koliko se mora platiti za najmanje sitnice....

Brza anketa na bonskoj tržnici pokazuje da svi jednako misle. Sunce sija, ali je raspoloženje loše. Sve postaje skuplje i skuplje.. a, da li je stvarno tako? Pitanje za Cristopha Schrödera iz instituta za njemčku privredu. On je prikupio i uporedio podatke posljednjih godina:

« Gledajući od 1960. imali smo veoma veliko povećanje cijena. Za posljednjih 45 godina cijene su se učetvorostručile».

Na primjer cijena hljeba. Kologram je 1960 koštao kada se preračuna, tačno 41 cent. A, danas isti hljeb košta 2 eura i 28 centi. To su podaci zvanične statistike. Cijena hljeba je porasla više od pet puta. Doduše, i plaće su porasle u istom vremenskom razdoblju, i to 11 puta. Znači, sve bi danas trebalo biti jeftinije. Medjutim, cjelokupna računica nije tako jednostavna. Statističar Schröder to pojašnjava tzv. kupovnom moći .

« Cijene smo preračunali u minute zarade.. što znači – koliko se minuta mora raditi da bi se mogao kupiti odredjeni proizvod – nekad i sad».

Na primjer hljeb . 1960 je radnik morao raditi 20 minuta za kilogram hljeba, a danas je samo 10 minuta. Uprkos visokoj realnoj cijeni , hljeb je tako upola jeftiniji nego nekad. Inače, uvodjenuje eura nije uopšte poskupilo život, kaže Schröder. Poras cijena i plaća je izjednačen. To se može dokazati matematički, ali na to bi potrošači reagirali samo sa čudjenjem, i ne bi uopše vjerovali. To zna psiholog Stephan Grünewald, koji je za svoju aktualnu knjigu « Njemačka na kauču», ispitivao hiljade potrošača.

« U intervjuu smo imali utisak da bez obzira na porast cijena od 20. 30 ili 40 procenata, uvijek vlada podozrivost poskupljenja».

Iako se matematički može dokazati da život prosječnog gradjanina u Njemačkoj nije poskupio za posljednjih 45 godina, stalno se optužuje za porast troškova. Kako dolazi do toga?

« Zato što su pozitivne poruke generalno prenatrpane pasimističnim stavovima», kaže Grünewald. Povišenje cijena ostaje duže u pamćenju nego njihovo samnjenje. Tako dolazi do osjećaja o porastu inflacije. Šta se može učiniti protiv toga? Statističar Schröder:

« Mi smo zaista pronašli dva proizvoda koja su apsolutno pojeftinila. To su kafa u zrnu i piletina za pečenje.» Dok su su se cijene krompira, ženskih čarapa, muških sportskih bicikla i benzina drastično povećale, cijena kafe i piletine je mnogo jeftinija nego nekad. U potrošačkoj korpi, čiju je cijenu Schröder uporedjivao decenijama, riba i bijelo meso, su jedini proizvodi za koje se danas mora duže raditi nego nekad. Dobra vijest.Čak i ako ništa ne mijenja u osjećanju da je danas sve skuplje.

« Na kraju godine očekuje nas povišenje poreza na dodatnu vrijednost. Tada ćemo vidjeti da li smo svjetski prvaci ili ne – u smislu ne rješavanja naših starih problema.»

Grünewald koristi lijepu riječ « podozrivost poskupljenja». A, upravo to nose sa sobom i ljudi na bonskoj tržnici. Sunca sija uprkos svemu. I, gledano matematički ovdje je sve jeftinije nego nekad.