1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Da li je kucnuo čas kurdske državnosti?

Daniel Bellut
10. septembar 2017

Irački Kurdi 25. septembra odlučuju o nezavisnosti. Sopstvena država bi, smatraju, bila poštena nagrada za uspješnu borbu protiv Islamske države. Brisel to vidi drugačije.

https://p.dw.com/p/2jf3V
Foto: Reuters/A. Lashkari

U maloj prostoriji briselske poslovne zgrade od stakla i betona sve je onako kako priliči istorijskom povodu. Postavljene su kurdske zastave, pored njih je geografska karta na kojoj je označena kurdska teritorija u Iraku.

Karaman Evsen, predsjednik Kurdsko-evropskog društva, pred evropskim medijima govori u prilog nezavisnosti Kurdistana. Zauzima mjesto na podijimu, desno i lijevo od njega sjede dvojica kolega. Na ruskom, engleskom i kurdskom svečano predstavljaju Deklaraciju za nezavisnost od Iraka. Nju je potpisalo šezdeset kurdskih udruženja.

Konferencija za štampu ne ide glatko: problemi sa mikrofonima koji s vremena na vreme krče. Neprestano se čuje žamor Kurda raspoloženih za diskusiju. Predstavnici međunarodnih medija bezvoljno sjede na svojim mjestima, neki i prije vremena napuštaju konferenciju. U Briselu kao da niko nije pretjerano zainteresovan za predstojeći referendum.

Kurdistan za nagradu

Konferencija za novinare u Briselu
Konferencija za novinare u BriseluFoto: DW/Daniel Bellut

Evsena kao da to ne uzbuđuje. Harizmatični njemački-Kurd iznosi argumente za otcjepljenje od sjevernog Iraka: „Vještački povučena granica u Iraku od prije sto godina, koja se bazira na Sajks-Pikotovom sporazumu prouzrokovala je patnje, protjerivanje kao i etničke i religiozne progone.“

U borbi protiv terorističke organizacije IS, Kurdi su dali tolike žrtve i pokazali se kao pouzdan partner „civilizovanog svijeta“. „Mi pozivamo centralnu iračku vladu, Kurdistan, kao i Njemačku, EU i Ujedinjene nacije da priznaju ishod referenduma."

U borbi protiv IS su se sjevernoirački borci, Pešmerge, pokazali kao veoma uspješni – za razliku od vojske centralnoiračke vlade. Irački Kurdi su pritom platili visoku cijenu. Na inicijativu predsjednika autonomne oblasti Kurdistan Masuda Berzanija sada bi trebalo da uslijedi nagrada.

Bez podrške međunarodne zajednice

Međunarodna zajednica veoma cijeni doprinos Kurda u borbi protiv IS. Međutim, osim Izraela ni jedna jedina zemlja ne podržava referendum o nezavisnosti: Ministar spoljnih poslova SAD Reks Tilerson nedavno je naglasio da je za nezavisnost suviše rano. Susjedne zemlje, Turska, Sirija i Iran zabrinute su da bi nezavistan Kurdistan mogao da podstakne separatizam njihovih kurdskih manjina. I iračka centralna vlada je protiv, s obzirom da polaže pravo na teritorije koje su osvojile Pešmerge – na kraju krajeva područje oko Kirkuka je veoma bogato naftom. Uz to, tamo ne žive samo Kurdi, već i Turkmeni i Arapi.

Čak i evropske države, koje oružjem pomažu borbu Kurda protiv IS, zauzimaju kritičke pozicije. Holanđanka Kati Piri, poslanica Evropskog parlamenta, ekspertkinja za Bliski istok, objašnjava stav EU: „U vijeću za 'spoljnopolitička pitanja' zvanično se svih 28 zemalja članica pozicioniralo protiv referenduma. Evropske zemlje su za ujedinjeni Irak."

Kurdski snovi o vlastitoj državi

Piri kaže da postoji zabrinutost da bi kurdska država u ovom tenutku mogla da destabilizuje ionako problematičan region: „U susjednim zemljama, Turskoj, Iranu i Siriji, gdje ima kurdskih manjina mogli bi da izbiju građanski ratovi (…) I sam Irak bi mogao da se destabilizuje, jer na sjeveru Iraka postoje različite grupe naroda, pa čak i među Kurdima ima suprotstavljenih frakcija.“ Iračka centralna država treba da se stabilizuje prije nego što uslijede takve teritorijalne promjene", dodaje Piri.

Da li je kucnuo čas kurdske državnosti?

Evsen kritikuje taj argument, koji je i danas više puta ponovljen. On je uvjeren da bi kurdska država doprinijela stabilizaciji regiona: „Kada je Irak bio stabilan? Toliko krvi je proliveno u prošlosti u sukobu između sunita, šiita i Kurda. Mi ćemo da izgradimo pouzdan, pluralistički i sekularni sistem, koji će stabilizovati Irak i koji će poslužiti kao model za čitav region."

Povlačenje granica Sajks-Pikotovim sporazumom 1916. godine nije bilo i interesu Kurda – oni nisu dobili svoju državu. Sto godina kasnije znatno više su profitirali od nemira na Bliskom istoku. Zbog složnog protivljenja međunarodne zajednice san o Kurdistanu bi ponovo mogao da padne u vodu. Ali Evsen ne odustaje: „Ukoliko mnogo više od 50 odsto građana podrži nezavisnost, onda će EU i međunarodna zajednica priznati rezultat referenduma - sve drugo bilo bi kršenje demokratskih principa."