1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Da li je članstvo Turske u EU iluzija?

Evropska komisija iznijela je u godišnjem izvještaju ne baš ohrabrujuće ocjene napretka Turske u procesu pridruživanja EU. Da li bi Brisel trebao odustati od iluzornih obećanja o punom članstvu ove zemlje?

default

Brojni političari kada je riječ o Turskoj imaju lošu savjest. Oni ne znaju na koji način bi se trebali odnositi prema turskim nadama za prijem u EU. Nakon svega Turska je zvanični kandidat za prijem i pokušava reforme, koje se od nje traže, provesti korak po korak. Turska iz svega toga izvodi zaključak da, čim okonča reforme, praktično ima pravo na punopravno članstvo. Čini se da dosadašnje iskustvo to i potvrđuje: Do sada je svakom kandidatu za prijem pošlo za rukom i da postane član EU.

Jedno je jasno: Loša savjest ne može biti baza za pristupni proces. Čini se da se brojne europske vlade danas kaju jer su one ili njihovi prethodni sazivi dali zeleno svjetlo Turskoj za pregovore o kandidaturi. Sumnje koje postoje kod europskih građana od tada su postale još očiglednije, a razlozi protiv prijema su ostali isti. I tu nije riječ samo o pojedinim kritičnim tačkama, od odnosa sa Kiprom do medijskih sloboda, već je riječ i o mnogo dubljim razlozima.

Posljedice proširenja

EU se primjerice još uvijek žali zbog posljedica ogromnih proširenja koja su se dogodila 2004. i 2007. godine. Iako ti prijemi nisu bili greška, u najgorem slučaju su neke zemlje primljene prerano, proširenje je Uniju u svakom slučaju promijenilo. Ovaj proces mora biti prerađen, a za to je potrebno vrijeme. Prijem Turske, zemlje koja ima potpuno drugačiju tradiciju i u poređenju sa europskim zemaljama slabu ekonomiju, gledano iz današnje perspektive definitivno bi zaustavilo europsku integraciju.

A, je li neko razmišljano o tome da bi Turska uskoro mogla prestići Njemačku kao najmogoljudniju zemlju EU? Turska bi članstvom imala pravo na relativnu većinu pozicija u EU. To bi EU u znatnom obimu promijenilo, a to bi dovelo do oštrih protivljenja. Potpuno neovisno od toga niko ne može garantirati da će Turska zauvijek ostati sekularna zemlja. Sve to ne dovodi u pitanje činjenicu da EU treba Tursku i da Turska treba EU. Posebne ekonomske i sigurnosno-političke veze već postoje i trebale bi biti proširene. Obje strane to već čine iz vlastitih interesa. Turska također treba nastaviti reformski proces iz vlastitih pobuda, a ne samo zbog EU. Zbog toga je i neodrživa argumentacija da će se Turska bez perspektive prijema u EU okliznuti i potražiti druge partnere.

Na obje strane sada je potrebna trezvenost. Nije u pitanju sve ili ništa. A EU bi trebala pošteno reći da na kraju ovog puta stoji znatno bliži odnos s Turskom, ali ne i punopravno članastvo u Uniji.

Autor: Christoph Hasselbach/Zorica Ilić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić