Da li bi trebalo popustiti Talibanima ?

U kojoj mjeri su Talibani spremni da upotrebe silu - to je iskusio cijeli svijet. Od više od 2O otetih južno-korejskih državljana oni su već ubili njih dvoje. Afganistanski predsjednik Karsai je još u protekli utorak rekao da zahtijevi otmičara za oslobadjenjem afganistanskih pobunjenika neće biti ispunjeni. Oni naime traže oslobadjnje osmorice svojih zatvorenika. Hamid Karasi se s tim u vezi nalazi u pravoj dilemi smatra u svom komentaru Christoph Heinzle.

Čovjek se ovih dana ne bi našao u koži Hamida Karsaia. Njegove mogućnosti u okviru aktuelne drame vrezane za otmicu južno-korejskih državljana su ekstremno ograničene. On se naime nalazi u pravoj dilemi ili drugačije rečeno: To što Karsai čini moglo bi biti pogrešno.

Može li afganistanski predsjednik ostati čvrst u svojim stavovima i na taj način ugroziti život preostalih otetih južno-korejskih državljana ? Da li on može i dalje kategorički tvrditi da neće biti razmjene talibanskih zatvorenika za otete taoce ? Politički pritisci iz Južne Koreje nisu naišli na nikakve reakcije i pored preklinjanja talaca i članova njihovih familija. U suštini se čini neljudskim sasvim iz svega isključiti popuštanja u povodu novog ultimatuma Talibana. I oni sami su upotrijebili sve svoje snage da dokažu koliko su zapravo ozbiljni sa svojim prijetnjama. No za Hamida Karsai nema alternative. Afganistanski predsjednik bi morao ponoviti ono što se desilo svojedobno prilikom razmjene otetog italijanskog novinara Danielea Mastrogiacoma. Politički pritisak je tada bio isto toliko velik kao i sada. No Karsai je popustio i oslobodio neke od talibanskih pobunjenika. Kako su tada kazali mnogi kritičari to je bilo pogrešno jer je to bio poziv za ostale takve slučajeve, bez obzira da li su oni imali političku ili krimnalnu pozadinu. Da li su spektakularne otmice postale trend, odnosno početak serije otmica koje se isplate kao i u Iraku jer se za njih dobija novac, u to se može posumnjati. No eventualna popuštanja u odnosu na zahtijeve Talibana u svakom slučaju bi mogla doprinijeti jednom takvom razvoju. Pogotovo kada je riječ o onim stranim državljanima iz zemalja koje su vojno i civilno angažirane u Afghanistanu: U takve zemlje spada i Njemačka. Ukratko: Ko sada popusti, taj ugrožava druge strance u Afghanistanu te spremnost medjunarodne zajednice da se angažira u obnovi Hindukuscha. Vodeći predstavnici Talibana to znaju i zbog toga oni i nastavljaju sa daljim napadima i otmicama, zatim širenjem straha i stvaranjem takvog raspoloženja koje samo ide u korist njima te ostalim militantnim protivnicima vlade. U tome im se ne bi trebalo pomagati.