Crveno selo Donja Lokošnica
Donja Lokošnica kod Leskovca, kao i cijeli kraj, bogata je „crvenim zlatom“. U tom selu uzgaja se posebna, začinska paprika, dodatak svakom jelu u Srbiji. I zato je selo najljepše u septembru, kad se svaka kuća crveni.
Selo koje živi za papriku
Tokom septembra, u selu Donja Lokošnica se crveni svaka kuća. Svakog dana se paprika bere i niže u vijence koji se kače po svim spoljnim zidovima. Od začinske paprike živi svaki stanovnik u selu koje ima oko hiljadu mještana u 300 domaćinstava.
Branje još od sredine avgusta
U nekoliko navrata, od sredine avgusta do sredine septembra, svaki stanovnik sela bere začinsku papriku i sprema je za sušenje. Mihajlovići, Radoslav i Svetlana, bave se uzgajanjem te paprike oduvijek. I njihovi čukundedovi su se bavili time. Kažu, čim se rode i prohodaju, već su među paprikama. Ova paprika raste samo u Lokošnici i nigdje više. Čak ni u susjednom selu.
„Kozji rog“
Niko ne zna tačno kada je paprika došla u selo, pa čak ni odakle tačno. Neko kaže iz Afrike, neko iz Turske. Pripada vrsti kozji rog i osim začina za jelo, mještani kažu da je od nje najbolji i najukusniji ajvar jer između ostalog najmanje kalira i zadrži pun ukus.
I inžinjeri beru papriku
Marko Stojanović je iz sela otišao na poljoprivredni fakultet. I iako kao inženjer ima stalni posao, poslije smjene dolazi u selo da pomaže svojima. Tako je svakog septembra. Inovacija u tradicionalnom poslu je veb-sajt preko kojeg prodaju u okolnim zemljama. Kaže da je baš Lokošnica najbolja za začinsku papriku zbog vrlo pogodne mikroklime, ph-zemljišta i velikog broja sunčanih dana.
U procesu najvažnija tradicija
Iako pored paprike gaje i drugo povrće, od ove tradicije niko ne odustaje – i pored toga što je oko nje mnogo posla. Nakon branja, paprika se suši na zidovima i krovovima kuća do mjesec dana. Nakon toga se stavlja u hladovinu, a kasnije suši u sušarama – takođe tradicionalno u malim prostorijama u kojima se loži. Na kraju, skine se drška, paprika se samelje i spremna je za plasman.
Paprika na sve strane
U koju god ulicu da zavirimo, one su tu, vise kao zavjese. Tako je i u dvorištima kuća gdje se paprika priprema za nizanje. U domu Stojiljkovića se vrijedno radi.
„Ne pamtim vrijeme bez paprike“
Dušanka Stojiljković ima 83 godine. Ona je najstarija u ovom domaćinstvu i ne pamti vrijeme bez crvenih zidova u septembru. Cijeli život je u paprikama, pa vrlo spretno i iskusno niže u vijence. Kaže da to nije lako raditi. To se vidi i po rukama – grubim, crvenim i ispucalim – po kojima se stanovnici ovog sela mogu prepoznati.
„Lakše je ići u školu“
Njen praunuk Stefan Stojiljković ide u 7. razred osnovne škole i takođe niže papriku. „Šta je teže, učiti ili nizati? -Nizati“, bez razmišljanja odgovara Stefan. „Na iglu se bode drška paprike, pa onda druga sa druge strane i tako sve u krug. Treba i snaga i vještina da bi se to uradilo“, kaže Stefan.
Prodaja uglavnom na pijacama
U domaćinstvu Stojiljković godišnje se proizvede oko 40 tona sirove paprike. Na jednom hektaru je maksimum 50 tona, kaže nam domaćin Ivica. Pored mljevene i „gruvane“ paprike, na pijaci prodaju i veze suve paprike za punjenje. Gotovo svi u ovom selu imaju tezgu na nekoj od pijaca u Leskovcu, Nišu, Beogradu.
Cele godine sezona paprike
Pored pijačne prodaje, većina domaćinstava svoj proizvod prodaje privatnim firmama za dalji plasman. Kažu da od paprike može da se živi, ali i to da se težak rad oko paprike ipak isplati. Iako vidljiva sezona paprike traje dva meseca, meštani kažu da je njima cele godine sezona jer se bave proizvodnjom.
Ponos sela
Svi stanovnici Donje Lokošnice veoma su ponosni na svoj proizvod, jer znaju da su jedinstveni. Na takmičenjima poput „paprikarijade“ redovno učestvuju, a djeca su najponosnija kad su spretna i brza u nizanju.
„Nizača“ izazov za Milu
I osmogodišnja Mila Stamenković je veoma srećna jer ju je baka naučila da niže papriku „nizaču“. Kaže da je svake godine sve bolja u tome i jedva čeka da poraste pa da pobijedi u takmičenju u nizanju.