Crnogorski kralj se povlači

List Sueddeutsche Zeitung o ostavci Mile Đukanovića piše:

„Nekada se i vlastodršci umore. Milo Đukanović koji je u proteklih godina poput kralja vladao Crnom Gorom, u utorak (21.12.) je podnio ostavku. Ovaj korak je 48- godišnji političar već duže vremena najavljivao. Naveo je kako ubuduće želi imati više vremena za prijatelje i porodicu.

Đukanovićevo povlačenje dolazi u pravom trenutku, smatraju politički eksperti u Podgorici. Evropska unija je prošle sedmice donijela odluku da ovoj balkanskoj zemlji odobri status kandidata. Da bi provela važne reforme, Crnoj Gori je potrebno novo vođstvo. Đukanovića bi trebao naslijediti dosadašnji ministar vanjskih poslova Igor Lukšić. Ovaj ekonomista koji je u slobodno vrijeme i pjesnik, je u proteklim godinama koordinirao nekoliko evropskih projekata i ima dobre međunarodne veze. Nasuprot njemu, Đukanović skoro da nije u poziciji da provodi reforme i izgradi jednu funkcionalnu pravnu državu jer bi najprije morao lišiti moći svoje kumove i prijatelje. U proteklih 20 godina, Đukanović je pet puta obavljao funkciju šefa crnogorske vlade, a jednom je bio predsjednik. Vrhunac svoje političke karijere dostigao je u maju 2006. godine, kada su se njegovi sunarodnjaci putem referenduma odlučili za nezavisnost.

Centar šverca

Crna Gora je pogotovo u periodu balkanskih ratova bila okretnica za šverc cigaretama preko Jadrana do Zapadne Evrope, nastavlja dalje Sueddeutsche Zeitung: ”Đukanović međutim stalno opovrgava da je štitio krijumčarske bande. Milo Đukanović je upadljiva ličnost. Visok je 1,94 metra, atleskog izgleda i oštrorječan - zbog njegovog načina ophođenja, politički protivnici su ga nazivali ’britva’. “Mlad, lijep i pametan”, tako ga je opisivala srbijanska štampa krajem 80-tih godina prošlog vijeka, kada je Đukanović zajedno sa drugim funkcionerima Komunističke partije smijenio staru garnituru i sa 29 godina postao premijer Crne Gore.

Njegov nalogodavac sjedio je u Beogradu i zvao se Slobodan Milošević. Tada novi, snažni čovjek Srbije, trebao je poslušne marionete kako bi učvrstio svoju vlast. Đukanović je najprije slijedio Miloševićev ratni kurs. Crna mrlja u njegovoj biografiji ostaje sudjelovanje crnogorskih vojnika u napadima na Dubrovnik. Tek nakon rata u Bosni i Hercegovini, Đukanović je prekinuo saradnju sa svojim političkim ocem - Miloševićem i postao je pouzdan partner Brisela i Vašingtona. Diplomate i tajne službe su znale da je Crna Gora slobodna luka za švercere. Međutim, to se prešutno prihvatalo sve dok je Đukanović bio trn u oku despotu iz Beograda.

Snažni čovjek iz Crne Gore imao je i velikih zasluga. Tokom napada NATO-a na Srbiju, on je beogradskim opozicionarima ponudio utočište, a za izbjeglice sa Kosova otvorio je granice svoje zemlje. Kasnije se Hrvatima izvinio za napade na Dubrovnik. Uprkos ostavci, Đukanović ostaje utjecajan: on je i dalje predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) tako da će konce vući iz pozadine”, piše Suddeutsche Zeitung.

Pročitajte na sljedećoj stranici:

Dovršeno životno djelo

Dovršeno životno djelo

List Frankfurter Allgemeine Zeitung piše:

„Gubitak imuniteta povezan sa ostavkom, Đukanovića izgleda ne brine. Od kraja 90-tih godina u Italiji se protiv njega vodi istraga. Optužen je da je surađivao sa bandama – napuljskom Cammorom i kalabrijskom Ndranghetom, sa Sacra Coronom - mafijom iz okoline Barija i sicilijanskom mafijom. Ove optužbe su se pojavile kada je Đukanović prekinuo saradnju sa Miloševićem 1998. godine i kada se pretvorio u zapadno orijentiranog reformatora, te počeo raditi na proglašenju nezavisnosti Crne Gore. U martu 2008 godine, Đukanović je dobrovoljno otišao u Bari gdje je bio izložen višečasnovnom ispitivanju od strane državnog tužioca. Rekao je da nikada nije štitio krijumčarske bande,“

piše pored ostalog Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Autor: Belma Fazlagić-Šestić

Odg.urednica: Jasmina Rose