1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

„Crna Gora ostaje na zapadnom kursu“

17. april 2018

Štampa na njemačkom jeziku se osvrnula na pobjedu Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori. U komentarima se navodi da u svijetu gotovo da nema političara koji bi mogao da se pohvali dužom vladavinom.

https://p.dw.com/p/2wBZ5
Foto: picture-alliance/dpa/B.Pejovic

Novinar Frankfurter algemajne cajtunga Mihael Martens u članku pod naslovom „Vječiti vladar“ piše: „Kada bismo karijeru Mila Đukanovića htjeli da sažmemo u jednu nefer rečenicu, mogli bismo reći: on je u Crnoj Gori na vlasti duže nego Aleksandr Lukašenka u Bjelorusiji. Na vlast su ga kao 29-godišnjaka još 1991. doveli Slobodan Milošević i Mira Marković. Tako je postao šef vlade Crne Gore. No, poređenje sa Lukašenkom je nefer zbog toga što Crna Gora i pored popriličnih demokratskih deficita nije diktatura kao što je to Bjelorusija."

„Ako bismo Đukanovićevu karijeru prikazali uljepšano, mogli bismo reći: njegova politička inteligencija, spretnost u stvaranju saveza i koalicija, pragmatičan pogled na svijet i analitičke sposobnosti, pomažu tom čovjeku već decenijama da pobjeđuje na izborima. Takva slika stvari bi bila eufemizam, jer nisu samo njegovi talenti u odmjeravanju demokratskih snaga ono što mu osigurava vlast. U sliku Đukanovićeve vladavine spada i to što njegova Demokratska partija socijalista već godinama državu drži kao taoca. Ona je prisvojila institucije i službe. Demokratske su u Crnoj Gori samo fasade. To je, doduše, tako u mnogim balkanskim zemljama, jedino što to stvari u Crnoj Gori ne čini boljim.“

Slavlje Đukanovićevih pristalica u Podgorici
Slavlje Đukanovićevih pristalica u PodgoriciFoto: Reuters/M. Djurica

„Ako i pored toga u tradicionalne sljedbenike Đukanovića u Crnoj Gori spadaju i branitelji ljudskih prava, prozapadni liberalci i pripadnici vjerskih i etničkih manjina, to nije zato što oni ne vide mnoge manjkavosti njegove vladavine. Oni uprkos tome glasaju za Đukanovića, jer u njemu vide pouzdanog garanta trajnog povezivanja Crne Gore sa Zapadom. Mnogi opozicioni političari u Crnoj Gori ne ostavljaju takav utisak“, piše, između ostalog, Mihael Martens za Frankfurter algemajne cajtung.

Poprište novog Hladnog rata?

Dnevnik Zidojče cajtung upozorava: „Onaj ko u Crnoj Gori vidi samo idiličnu luku za luksuzne jahte na južnom Jadranu, čini nepravdu prema zemlji sa 625.000 stanovnika i njenom geostrateškom značaju. Čitav niz uglednih analitičara sada upozorava da bi Balkan mogao da postane poprište novog Hladnog rata. Sve i ako takva upozorenja mnogi smatraju pretjeranim: predsjednik Rusije Vladimir Putin je prošle nedjelje prilikom jednog prijema za ambasadore u Kremlju rekao da žali zbog trenutnog stanja odnosa između Rusije i Crne Gore koji ne odražava‚ vjekovnu tradiciju bratskog prijateljstva i duševnog srodstva naših naroda‘ – nešto prozaičnije rečeno, prije nešto manje od godinu dana je Crna Gora pristupila NATO-paktu. To je korak koji je u Moskvi shvaćen kao čista provokacija; time je naposlijetku propala i posljednja opcija neke ruske baze na Jadranu."

Đukanovićeve zasluge

„Crna Gora ostaje na zapadnom kursu", konstatuje komentator berlinskog lista Tagescajtung Erih Ratfelder. „Milo Đukanović je opet uspio. Sa 53,96 odsto glasova je socijalista na izborima u nedjelju ponovo postao predsjednik male brdske i obalske zemlje Crne Gore, nakon što je dva mandata na toj funkciji bio jedan partijski drug. Navodno nezavisni prosrpski i proruski kandidat više opozicionih stranaka, Mladen Bojanić, osvojio je 33,38 procenata“.

Đavolji krug korupcije u Crnoj Gori

„U njegove zasluge spada i to što se Đukanović, kojeg je nekada uveo srpski komunistički šef stranke Slobodan Milošević, postepeno distancirao od srpske ratne politike. Crna Gora je do nezavisnosti 2006. doduše još bila povezana sa Srbijom u konfederaciji, ali većina Crnogoraca nije htjela da odgovara za srpske ratne zločine.“

„Još 90-ih godina formiran je liberalni pokret za nezavisnost, čije je zahtjeve Đukanović postupno preuzimao. U Crnoj Gori su manjine zaštićene, a ne progonjene. Sljedstveno tome, manjine Bošnjaka, katolika, Albanaca i muslimana su sljedbenici Đukanovića. Srpski nacionalisti, opet, ne razumiju kako je pravoslavni bratski narod Crnogoraca mogao da pođe kursom konfrontacije sa Srbijom. Prema priči koja je uobičajena u srpskim medijima, Đukanović je izdajnik i korumpiran političar kojeg je kupio Zapad“, piše između ostalog Erih Ratfelder za Tagescajtung.

Neizlječivo rascjepkana opozicija

„Sa svojih 56 godina Milo Đukanović ne može da se opiše kao neobično star – i pored toga, u svijetu gotovo da nema političara koji bi mogao da se pohvali dužom vladavinom", piše švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung: „Tome treba dodati još neku godinu, jer je dugogodišnji vladar u nedjelju u prvom krugu predsjedničkih izbora odnio ubjedljivu pobjedu. To ne iznenađuje, jer ’kralj Milo’ kako ga često zovu, spretan je političar, a crnogorska opozicija je već godinama neizlječivo rascjepkana".

Priredio Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android