Cirkus u Vašem gradu

Cirkus je u vašem gradu: To je u mnogim njemačkim mjestima još uvijek vijest koja se širi munjevitom brzinom. No u dijelu Kölna pod imenom Riehl, to već odavno nije senzacija jer tu tokom cijele godine postoji cirkus, tačnije rečeno škola za cirkus. Nju je ovih dana posjetio Andraes Ziemons.

Dva velika šarena šatora, pored njih stari cirkuski vagon od drveta. Ne nisam došao u neki putujući cirkus, nego u jednu pravu cirkusku školu.

Ovdje već četverogodišnjaci mogu da uče da žongliraju, da se penju na trapez ili čak da bosi trče po komadima razbijenog stakla. Oni nešto stariji, izmedju deset i osamnaest godina, treniraju ozbiljnije. Oni svakog utorka dolaze ovdje da vježbaju.

Šesnaestogodišnji Samuel je tu, već punih osam godina:

«Dakle moj cilj je, ako mi to podje za rukom da kasnije postanem artista».

Kaže Samuel i dodaje, da je već sretan ako može istovremeno da žonglira sa tri loptice...

«Pokušaj da baciš samo jednu lopticu i da je uhvatiš...Upravo tako. A sad sa drugom rukom. I ako to možeš da uradiš dobro, onda možeš i sa obadvije. Dakle uvijek kad jednu loptu uhvatiš, drugu bacaš u zrak. I to se onda zove tenis».

No, kako kaže Lisa, mnogo su teže vježbe sa platnenim maramama koje su zakačene te vertikalno vise prema dole. Ona trenira na visni od tri metra: «Ja se zamotavam na različite načine u ova platna, i pravim različite figure pa se odmotam i pustim da padnem, sa njima sjedim ili se u njih zavijam, ili radim nešto drugo». Njen trener, koji je dole ispod na strunjači joj govori: «Više osmijeha molim».

Razgovaram sa Ninom Schumacher, trenerom grupe mladih koji idu u ovu školu. Ona je i sama ovdje stekla prva znanja i sigurna je da cirkus može donijeti mnogo radosti. Mnogo više nego naprimjer trening u nekom normalnom gimanističkom klubu: «Mi smo mnogo šire osposobljeni. Tu čovjek može osjetiti svoje vlastito tijelo. Mogu se raditi i klovnovske vježbe. Možeš raditi individualno. I naravno, tu su još i nastupi». Pored toga, kako kaže Nina Scumacher, koja je ne samo pedagog za cikuske vještine nego i sociolog, trening medju mladim artistima ne utiče samo pozitivno na njihove tijelesne sposobnosti, nego i na sticanje samopouzdanja, mada je škola u Kölnu ustvari samo odskočna daska ukoliko čovjek uistinu želi da se bavi ovim poslom.

Tako su njeni učenici tokom posljednjih godina primljeni na mnogo poznatije škole ove vrste u Berlinu, zatim u Brüsselu te u Švajcarskoj. Kako kažu sami treneri, tu je mnogo talenata koji imaju dar da postanu pravi artisti. Prema njihovim riječima moguće je, da ćemo neke od njih uskoro vidjeti na velikim binama. Dakle ne više u ovakvim i sličnim školama nego u pravim cirkusima.

"Cirkus je u Vašem gradu..."