1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Cijene lijekova najbrže rastu

Zdravstveni sistem predstavlja jednu od najslabijih komponenti u Njemačkoj, smatra OSCE. Između ostalog organizacija navodi da su u Njemačkoj prevelike cijene lijekova.

default

Izdaci za lijekove stalno rastu

25 godina su više od polovine jednog radnog vijeka. Upravo toliko vremena je Ulrih Švalbe proveo pišući - zajedno sa svojim kolegama - izvještaje o uticaju cijena lijekova na zdravstveno osiguranje. Punih 25 godina prati ga saznanje da - ukoliko se politika ne umiješa - izdaci za lijekove stalno rastu. Od prije nekoliko godina, cijene lijekova skaču i brže od svih ostalih cijena.

"Stvar je u tome što mi, za razliku od svih drugih zemalja osim Švajcarske - nismo utvrdili gornju granicu cijene novog lijeka pri njegovom uvođenju na tržište. Farmaceutska industrija može da u Njemačkoj cijene formira - kako hoće. Na primjer, nema ograničenja cijene za takozvane inovativne lijekove, one koji nemaju konkurenciju".

Tako su njemačka zdravstvena osiguranja prošle godine za lijekove morale da izdvoje pet milijardi eura više nego za ljekarske preglede. Norbert Gerbš, zamjenik šefa Saveznog udruženja farmaceutske industrije, za to, naravno, ima objašnjenje:

"Razvoj inovacije je veoma zahtjevan, dugotrajan, privredno riskantan i prije svega skup proces. Inovativni lijekovi moraju da imaju primjerenu cijenu da bi uopšte mogli da se pojave na tržištu".

Flash-Galerie Diätlügen - Pillen

Cijene i desjtvo medikamenata moraju biti u određenoj srazmjeri

U Njemačkoj duplo skuplji

No, da li je ta cijena primjerena, drugo je pitanje. Mnogi lijekovi su u Njemačkoj duplo skuplji nego u Švedskoj ili Velikoj Britaniji. Ulrih Švalbe je izračunao da bi zdravstvena osiguranja mogla da prištede najmanje šest milijardi eura - kada farmaceutska industrija ne bi mogla da slobodno određuje cijene za patentirane lijekove. Političari su to shvatili i 2007. godine i reagovali: cijena i dejstvo medikamenata moraju biti u određenoj srazmjeri - inače osiguravajuća društva ne moraju da plate punu cijenu lijeka. Donošenje te odluke trajalo je tri godine, što za Švalbea nije slučajnost:

"Razlog je, na primjer, to što je predsjednik komisije za ekspertizu profesor Karo koji istovremeno radi za farmaceutsku industriju u SAD".

U Institutu za kvalitet u kome radi profesor Karo, kažu nam da je to rasprostranjena pojava - da gotovo i nema eksperata te vrste koji ne rade za "farmaceute".

Autori: J. Wasserrab/S. Bojić

Odg. urednik: Z. Ilić