1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Cijela nacija pod sumnjom?

Širom svijeta su i ove godine u terorističkim napadima ginuli nedužni civili. Njemačka je bila na meti, ali je ipak ostala pošteđena. Da li je u pitanju sreća ili oštre mjere sigurnosti?

Prisluškivanje za dobrobit svih

Prisluškivanje za dobrobit svih

Slučaj trojice osumnjičenih za pravljenje bombi, koji su krajem ljeta uhapšeni u jednoj vikendici u Zauerlandu je slučaj u kome su očigeldno bile dovoljne tradicionalne istražne metode kao što su pažljivo praćenje i informacije doušnika. Uhapšeni, među kojima su bila i dvojica Nijemaca koji su prešli u islam, su primijećeni kako se upadljivo kreću u blizini vojnih objekata.

Policija i tajne službe su očigledno dobro radili. To je umirujuće i pojačava povjerenje u sposobnost pravne države. Ali, ono prestaje kada se uprkos efektivnom suzbijanju terora, sve više ograničavaju građanska prava i slobode. Dva primjera iz ove godine: odnedavno je dozvoljeno da se šest mjeseci memorišu svi komunikacijski podaci telefonskih razgovora, bez da za tako nešto postoji i najmanja sumnja.

Čitav narod pod generalnom sumnjom! Toliko nepovjerenja u jednoj demokratski organizovanoj državi još nije bilo. I nije utjeha što je za upliv u sadržaje razgovora ili e-mailove potrebna odluka suda. Od ovih metoda nisu pošteđene ni profesije koje su obavezne na čuvanje tajne , kao što su ljekari, advokati i novinari.

Drugi primjer je na putu da bude ozakonjen. Tajno pretraživanje interneta, odnosno špijuniranje privatnih kompjutera uz pomoć tehničkih sredstava. Čini se da minsitar unutrašnjih poslova Njemačke Volfgang Šojble iz redova demohrišćana , uspješno vrši pritisak na socijaldemokratskog koalicionog partnera. SPD je na početku odlučno bila protiv, ali će u međuvremenu prihvatiti ovo državno špijuniranje ukoliko sudije Ustavnog suda nemaju ništa protiv. Vlastito uvjerenje ostaje po strani.

Ono što je skoro još uznemiravajuće je da su nedavno bez zakonske podloge, pretraživani kompjuteri i to po naredbi Šojbleovog prethodnika Šilija. Ko zna šta se još sve desilo, o čemu javnost nije informisana. I ko zna šta će se još desiti ukoliko, takozvana ugrožena zona Njemačka, uprkos svim legalnim, polulegalnim i ilegalnim mjerama postane mjesto terorističkog napada. Onda će se vjerovatno reći da su krivi oni kojima je sloboda bila važnija od bezbjednosti. Pri tome su to dvije strane jedne iste medalje.