1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ciganska je tuga pregolema

S kakvim se problemima suočavaju Romi i kako im pomoći? O tome se raspravlja na konferenciji u organizaciji njemačkog Društva za jugoistočnu Europu, RTV Deutsche Welle i Ministarstva za gospodarsku suradnju i razvoj.

default

Romi se svugdje suočavaju sa istim problemima

Ostave li se po strani stereotipi, na primjer o zapuštenosti, delinkvenciji ili društvenoj neprilagođenosti, o Ciganima se i danas općenito malo zna. Pritom su Romi najbrojnija manjina unutar Europske unije. Kakva su njezina etnička i kulturna obilježja? S kojim je životnim problemima suočena i kako se oni daju riješiti samoorganizacijom ili uz pomoć međunarodnih institucija? Na taj i brojna druga pitanja pokušavaju odgovoriti sudionici konferencije u Berlinu.

Predrasude su svugdje iste

"Ciganska je tuga pregolema, nitko ne zna što se Cigi sprema..." Tako se nekada u Jugoslaviji opjevavala sudbina Roma i njihov nezavidan društveni položaj. On ni danas gotovo posvuda u Europi nije ništa bolji. "Moja djeca i djeca ostalih Roma se srame svog porijekla. Jednom prilikom sam razgovarao sa svojom kćerkom i rekao joj da je Ciganka. No, ona za to nije htjela ni čuti. Ta je riječ postala psovka, uvreda i poniženje", pripovijeda Slobodan Savić. Taj 55-godišnjak iz Novog Sada s obitelji već više od desetljeća i pol živi i radi u Berlinu.

Roma Familien in Hamburg

Brisel se nastoji uhvatiti u koštac sa problemima Roma

On i njemu slični su u Njemačku i druge zemlje pobjegli pred srpskim ugnjetavanjem, ali se diskriminacije i uvriježenih negativnih predodžbi o Romima ni u inozemstvu nisu uspjeli lišiti: "Ima i školovanih ljudi koji se ovdje teško snalaze, ne uživaju punopravni status kao ljudi iz drugih krajeva – samo zbog tih predrasuda." Jer, Cigani do svijesti prosječnog Europljanina dopiru najčešće u kontekstu kriminala, siromaštva, progona u postkomunističkim državama, getoizacije, izgreda i rasprave o pravu boravka u zemljama EU-a. Bruxelles je prepoznao problem društveno-ekonomske izolacije i stigmatizacije Roma i s njim se u međuvremenu uhvatio u koštac brojnim političkim i gospodarskim mjerama.

Pokušaj senzbilizacije javnosti

Berlinska konferencija jedan je od doprinosa u senzibilizaciji javnosti za ovo osjetljivo pitanje. No, Savić – poučen ranijim iskustvima – ne gaji velika očekivanja: "Nas su tisućama godina varali. To je kod Roma izazvalo gubitka povjerenja čak i prema snažnijim organizacijama i ustanovama u Berlinu." Možda bi za promjenu statusa Roma i ne samo u Njemačkoj važnija bila njihova bolja politička samoorganizacija. No, izgledi baš nisu najbolji: "Nažalost gubimo svoju kulturu i jezik. Dok je svima drugima omogućeno da njeguju svoju tradiciju, nama ni to nije pa ni mi sami ne znamo što će biti s nama, a kamoli netko drugi."