1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Christian Hacke: "Samo ne biti kukavica!"

Njemačka učestvuje u borbi protiv Islamske države. Taj angažman nema alternativu, smatra profesor politologije Christian Hacke.

DW: Gospodine prof. Hacke, njemačka Vlada učestvuje sada u borbi protiv IS. Dva izviđačka aviona biti će angažirana, kao i fregata za zaštitnu pratnju francuskog nosača aviona "Charles de Gaulle". Je li to već borbena misija?

Hacke: Ne, ne vjerujem. To je tako "in between" (nešto između), kako bi se to reklo na 'novom njemačkom'. To je već promjena u poređenju sa dosadašnjim angažmanom jer Francuzi su pokazali da su veoma nezadovoljni s nama nakon napada u Parizu od prije 14 dana. Tako da je njemačka vlada sada morala povećati angažman. To je već nešto više, ali mi još uvijek nismo ni blizu toga da budemo na istoj razini sa ostalim partnerima u borbi protiv IS. Mi ne nadlijećemo ciljeve, već koristimo izviđačke avione i moramo također reći da nismo iskoristili šansu da pokažemo solidarnost. Kao i obično smo tek sa pola srca reagirali nakon što je to od nas zatraženo. Kasno i sa oklijevanjem. Dakle, smatram da sve to još uvijek nije zadovoljavajuće.

Francois Hollande upravo vrši snažan pritisak na saveznike. On želi snažnu podršku u borbi protiv IS. Jesu li dva izviđačka aviona i fregata to što Hollande želi od Njemačke?

Dakle u svakom slučaju se francuski ministar vanjskih poslova tako izrazio da je pokazao da je Francuska zadovoljna. Pretpostavljam da je Francuska sigurno željela još više, ali to je već mnogo što Njemačka radi. Ukoliko razmislite i o supstancijalnom povećanju broja njemačkih vojnika na više stotina i uz to o djelomičnom premještanju u kritični dio na sjeveru Malija, onda je to već mnogo. Mi se pokrećemo i ja mislim da time u borbi protiv terora može biti postignut veliki napredak.

Prof. dr Christian Hacke

Prof. dr Christian Hacke

Borbene misije Bundeswehra se kod kuće uvijek promatraju veoma kritički. U društvu se to u svakom slučaju vrednuje drugačije nego vojni angažman Amerikanaca ili Britanaca. Koliko je opasan ovaj angažman?

Moj berlinski kolega Herfried Muenkler govori o "postherojskom društvu" kod nas u Njemačkoj. To je odgovarajući opis. Mi jednostavno još uvijek nismo potpuno shvatili vezu između vanjske politike i vojnog instrumenta. Zbog toga mi također nemamo cjelokupnu strategiju. Sve što se ovdje dešava je veoma parcijalno i tu društvo mora, kako se to danas kaže, biti obuhvaćeno. Njemačka kancelarka ima veoma istančan osjećaj za javno mišljenje, kao i za pacifističko dominantno raspoloženje u Njemačkoj. Sada se čini kao da postoji mali pomak u kabinetu, da se, kako gospođa Merkel, tako i ministrica odbrane i ministar vanjskih poslova, slažu kada je riječ o ovom angažmanu. Posljednji vjerojatno profitira najviše. Jer pogledajte u ratu i ratnim situacijama kao što je ova. Diplomatija naravno nije samo prilika za priču, već i angažman i jačina i težina i poštovanje jedne zemlje u diplomatskim pregovorima su naravno odlučujuće ovisni o tome koju vojnu jačinu ta zemlja sa sobom nosi. I tako će njemački ministar vanjskih poslova prilikom svojih enormnih mirovnih nastojanja, koje je pokazao prošlih sedmica na Bliskom istoku i naravno u Ukrajini, od toga profitirati. Njegova pozicija će time biti ojačana.

Sada Rusi žele u Siriji koristiti visokomoderne rakete za protuzračnu odbranu. Nakon svega što mi znamo ne neizostavno protiv IS-a, već u cilju zaštite Asada. Koja sporedna opasnost vreba njemačke izviđačke avione?

Tu sigurno postoje i tehničko-taktički problemi. Supstancijalni interesi se tamo razilaze. Ne postoji zajednički anti-IS front. Amerikanci i dalje žele zajedno sa Saudijcima i Turcima srušiti Asada, dok na drugoj strani Rusija naravno podržava Asada. To su naravno ogromne suprotnosti. Mi visimo tu negdje između toga i ja bih želio da Njemačka ipak jače podrži rusku poziciju, dakle da se najprije obrati pažnja na IS. A onda slijedi pitanje da li će Asad ostati kao prelazno rješenje i nakon toga morati otići. To su sve stvari koje moramo sačekati. Mi ovdje imamo jedan veliki interes a to je da IS bude ugušen jer Njemačka ima najveći priliv izbjeglica iz Sirije. To je za mene odlučujući argument zašto mi sada tamo na licu mjesta moramo djelovati i vojno. Uvijek se govorilo da trebamo ukloniti uzroke izbjegličke krize i tu važi naravno najprije da moramo više nego do sada podržati izbjegličke kampove u okviru UN-a, i kao drugo zračnim napadima više potisnuti IS.

Vojnim angažmanom Bundeswehra Njemačka će automatski postati prioritetni cilj terorista IS. Je li to cijena solidarnosti sa Francuskom?

To je sporno. Ja ne kažem da je to perfektno rješenje. Ali šta je alternativa? Ako ništa ne radimo, onda u okviru Saveza i posebice u očima naših susjeda Francuske važimo za nepouzdane i kukavice. Onda ćemo možda jednog dana doći u situaciju da ćemo biti teško pogođeni terorističkim napadima i čekati na solidarnost drugih. Ako sada ne učestvujemo, onda ni mi nećemo poslije dobiti solidarnost.

Cristian Hacke je profesor emeritus na Univerzitetu u Bonnu. Intervju je vodio Volker Wagener.

Preporuka redakcije