1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Car Putin i njegov kafkijanski TV-Show

Ruski predsjednik Putin je putem "direktne veze" komunicirao sa svojim narodom. Ipak ovaj ritualni nadomjestak za demokratiju, pred kamerama, postaje sve apsurdniji, smatra Ingo Mannteufel.

default

Putin za vrijeme televizijske emisije

U Putinovoj Rusiji to u međuvremenu spada u dobru tradiciju: Jednom godišnje predsjednik u višesatnoj televizijskoj emisiji odgovara na pitanja koje mu postavljaju iz publike u studiju, potom telefonom, preko interenta, SMS-om ili direktnim televizijskim uključenjem. Na prvi pogled ova forma komunikacije sa pukom djeluje moderno i demokratski. Ipak pri bližem promatranju se pokazuje da ne razgovaraju građani sa svojim najvišim političkim predstavnikom, nego da vladar razgovara sa svojim podanicima.

Socijalni car

Šou je nemilosrdno orkestriran: Najprije predsjednik smije dati svoju procjenu socioekonomskog stanja. Osnovni smisao: Vremena nisu jednostavna, ali, rekao je Putin, imamo sve pod kontrolom. Onda bivši, tržišno orijentirani ruski ministar financija Aleksej Kudri, koristeći pametne, ali oprezno iznesene argumente, smije ukazati na deficite u ruskoj ekonomskoj politici. Ovoj kritici Putin je vješto parirao time da Kudrin navodno zahtijeva velike rezove u socijalnom sistemu i da ima premalo srca za ljude.

Ingo Mannteufel

Ingo Mannteufel, urednik Europske redakcije DW-a

No to da Putin ima suosjećanja je u satima, koji su uslijedili, neprestano pokazivano: Jer Putin je svima obećao podršku: zemljoradnicima, radnicima u zrakoplovnoj industriji, građevinskim radnicima na kosmodromu, veteranima, budućim penzionerima, bolesnicma, turistima na Krimu i brojnim drugima. To da političari svojim biračima obećavaju mnogo toga je i u zapadnim državama jedna veoma uvježbana praksa.

Ipak u ovoj komunikaciji između onih koji vladaju i građana u Rusiji pokazuje se jedna posebnost ruskog političkog sistema: Ovdje ne govori samouvjereni glasač, koji od svog izbaranog predstavnika traži objašnjenje. Ovdje ruski podanik - kao ponizni molitelj - pokušava dobiti pomoć od brižnog cara. A Putin, koristeći paternističku retoriku, jamči poboljšanje.

Druge mogućnosti Rusi skoro i da nemaju: Demokratske institucije kao što su stranke, izbori i parlamenti su baš kao i pravni sistem samo još ljuska. S obzirom na njihove istinske zadatke - da provode interese građana u politici - ove institucije su izgubile svoju bit i izjednačene su sa izvršnom vlašću. U konačnici vlada predsjednik kao nacionalni vođa sa svemoćnom birokratijom. Televizijski nastup, u kojem su mu mogla biti postavljana pitanja, je time kafkijanska predstava, koja stvara iluziju o mogućnosti utjecaja čovjeka na politiku u Rusiji.

Putinova vjerodostojnost je poljuljana

Pitanje Ukrajine i odnos sa Zapadom su također u ovoj emisiji neprestano igrali ulogu. Nije bilo iznenađujuće da je Putin svoju dosadašnju vanjsku politiku u osnovi branio. Ako se pažljivije osluhne, iz Putinovih riječi bi se moglo zaključiti da on sada prema Ukrajini i Zapadu želi zauzeti mekši stav: On je tako negirao da Rusija posmatra Zapad kao neprijatelja. Naprotiv on je zauzeo stav da Kremlj zanima samo političko rješenje konflikta u Donbasu.

Ipak povjerenje u poštenje predsjednika Putina je u Ukrajini i na Zapadu uveliko poljuljano. Naposljetku Putin je čak govorio o tome da poštuje suverenitet Ukrajine i da neće pripojiti Krim. To da je unatoč brojnim izvještajima, fotografijama i video snimcima također ponovo osporio prisustvo ruskih vojnika u Ukrajini, ne poboljšava njegovu vjerodostojnost. Na Zapadu se Putin u međuvremenu procjenjuje samo na osnovu njegovih djela. I Rusi bi to trebali činiti, kada je riječ o njegovim obećanjima koja se tiču socijalnog stanja.

Preporuka redakcije