1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Bush planira napad na Iran

Novinar Seymour Harsh navodi u izvještaju za magazin „New Yorker“ da vlada američkog predsjednika Geroge Bush i dalje planira napad na Iran, prilikom kojeg će se upotrijebiti i atomsko oružje. Bijela kuća demantirala je ove izjave.

Predsjednik SAD-George Bush

Predsjednik SAD-George Bush

Ko izgovori prijetnje, čak i kada postavlja ultimativne zahtjeve, moraće kad-tad dokazati da misli ozbiljno. To je pravilo, koje posebno važi za jedinu „veliku silu“ koja je još preostala: Sjedinjene Američke Države. Ona prijete Iranu drastičnim posljedicama, ukoliko ne obustavi proizvodnju urana. No, to kao da kod Irana ne ostavlja naročit utisak. Sada se u Washingtonu pročulo čak, kako se navodno priprema napad na Iran. Radi se o konkretnim i detaljnim izvještajima, koji čak pominju specijalne američke jedinice već stacionirane u Iranu, kao i planiranu upotrebu taktičkog atomskog oružja.

Da li su to samo prijetnje i ratna psihološka taktika? Ili pak, ludi pokušaj Bušove vlade, da oružjem u Iranu ostvari ono, što joj u Iraku nije uspjelo? Treba reći, međutim, da se i u Afganistanu američki uspjeh, dovodi u pitanje.

Na ova pitanja, očito, nema odgovora. Ali, lako je pretpostaviti, da se ovog puta neće ratovati samo standardnim oružjem. Glavni izvor tih izvještaja - novinar Seymour Hersh - naime, ne radi za američku vladu. On opisuje kako političari oko Busha, imaju u vidu i upotrebu taktičkog atomskog oružja. Pored toga, u novinskom izvještaju stoji, da Amerikancima nije primarno već sporno iransko atomsko oružja, već promjena režima u Teheranu.

No, reklo bi se, da je to prilično naivan koncept: Samo nekoliko zračnih napada treba destabilizirati tamošnji režim, te narod motivisati na puč. U Bijeloj kući kao da se nije izvukla pouka iz iračkog slučaja. Utoliko prije, što se Irak i Iran ne mogu porediti. Mnogi Iranci ,istina, nezadovljni su političkim sistemom u zemlji. Međutim, ukoliko se budu osječali napadnutim, nema sumnje ustaće u odbranu režima. Dakle, pritisak od strane Washingtona, imaće kontraefekat.

Američki napad, dakle, neće izazvati očekivani puč i prijetnje od strane američke vlade, izazvaće još veću odlučnost iranskih vlasti u istrajavanju na vlastitom atomskom programu.

Bušova vlada, i pored toga, sanja da će svojom taktikom demokratizirati Iran.

Ali to neće uspjeti. Jer, iako ostale islamske države dosada, nisu bile solidarne sa Iranom, one ipak neće prihvatiti američki napad.

Washington bi imao priliku spriječiti takav razvoj, ukoliko direktno uspostavi kontakt sa Iranom. No, uvijek kada se ukaže takva mogućnost, Washington se povuče. Kao recimo, ovih dana, prilikom planiranih razgovora oko Iraka. No, američka želja nije „razgovor“ sa Teheranom, već promjena režima i kontrola nad naftom i gasom. Situacija je utoliko opasnija i za Europlajne, koji sada tako predano slijede Washington. Ukoliko Brisel ne povuče jasnu liniju moraće očito, preuzeti dio odgovornosti.