Bush ne uliva nadu

Obraćanje američkog predsjednika naciji bilo je zamišljeno kao govor koji uliva snagu. Predsjednik Bush je govoreći o vodećoj poziciji zemlje u svijetu medjutim, otkrio slabosti super-sile koja je ovisna o uvozu nafte i koja gubi uticaj na svjetskom tržištu. Daniel Scheschkewitz

Predsjednik Bush je istakao vodeću poziciju SAD u svijetu. Jedino tako može biti suzbijen islamistički terorizam i jedino tako mogu američki saveznici živjeti sigurno. Ta izjava nije nova. Pa ipak je zvučala skromnije nego ranije, kao da američki optimizam po pitanju budućnosti gubi sjaj. Ova poruka je zvučala prazno- s obzirom na borbe u Iraku, talibane u Afganistanu i prijetnje El Kaide.

Gradjani SAD su skeptični, potvrdjuju ankete. A ono što je u ovom Bushovom govoru bilo novo su upozorenja na plovratak u američki izolacionizam. Ovaj strah je opravdan ako se uzmu u obzir skromni podvizi SAD u suzbijanju terorizma, i dalje nemiran Bliski Istok, nestabilan Irak …

A Amerika ističe samo svoj status super-sile i svoje moralno pravo. Ugled američke demokratije je pod sadašnjim predsjednikom narušen u cijelom svijetu. Razlozi su jasni: Ko prisluškuje svoje gradjane bez pitanja, izbjegava sudske procese, zlostavlja zatvorenike- taj nema uvjerljive ideale.

Tu još spadaju i problemi s kojima se Amerika bori kod kuće a koji su došli do izražaja u predsjednikovom govoru: ovisnost o uvozu nafte zbog čega je merika povredjljiva. Kina i Indija su postali veliki rivali Amerikanaca na tržistu. Kina bi zbog inostranog zaduživanja već sada mogla da natjera Ameriku da u privrednom smislu klekne na koljena. A katastrofa koju je izazvao uragan u New Orelansu denmonstirala je nemoć ove super-sile kada su u pitanju prirodne katastrofe.

Republikanci nervozno očekuju izbore u novembru kada će možda izgubiti većinu u Kongresu.

Bush se oteo iskušenju i nije podilazio narodu. To liči na njega ali on više ne može biti ponovo izabran. Svrsishodni optimizam nije dobar politički recept. A situacija u svijetu je prekomplikovana da bi se strpala u njegov jednostavni ideološki korzet. Izolacija zaista nije alternativa. A da li Amerika ima snage da svojim partnerima u strateškom dialogu iznadje nove odgovore na brizantna pitanja našeg vremena- to će se tek vidjeti.