Bugarska - najsiromašnija zemlja Europske unije | Kiosk | DW | 21.02.2013
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Bugarska - najsiromašnija zemlja Europske unije

Ostavka premijera Bugarske, Bojka Borisova, odnosno bugarskog "političkog Ramba", kako ga mediji nazivaju zbog njegovog prijašnjeg posla tjelohranitelja, je jedna od tema njemačkog tiska ovoga četvrtka (21.2.).

Prosjakinja u Sofiji

Prosjakinja u Sofiji

Bojko Borisov je ostavku dao nakon prosvjeda u Bugarskoj, koji su trajali više od deset dana, piše taz. "Masovni prosvjedi su isprva bili usmjereni protiv cijene struje koja je za mnoge Bugare nemoguća za izmiriti, ali su se zatim sve više okrenuli protiv vlade srednje desnice. Ta vlada je na vlasti od srpnja 2009., a obećala je da će najsiromašniju zemlju Europske unije modernizirati i efikasno djelovati protiv korupcije", piše taz osvrćući se i na činjenično stanje te EU članice:

Bojko Borisov napušta parlamentu u Sofiji

Borisov (desno) je obećao modernizirati zemlju i izboriti se protiv korupcije, ali je na koncu ipak dao ostavku

"Bugarska je članica EU-a od 2007. Tada, kao i danas je to najsiromašnija zemlja Unije. Prosječna mjesečna plaća se kreće oko 350 eura, umirovljenici dobivaju u prosjeku 144 eura. Kilogram kruha košta 0,78 eura, litra mlijeka više od jednog eura, kirija za jednosoban stan u glavnom gradu iznosi od 160 do 200 eura. Stopa nezaposlenosti: 12,4 posto. Usto zemlja pati i od regionalnih razlika u životnom standardu. Jedna od posljedica takvih prilika je dramatično opadanje nataliteta i broja stanovnika: 2001. je Bugarska, prema podacima statističkog ureda Eurostat, imala 8,15 milijuna stanovnika, danas ih je samo još 7,33 milijuna. Razlog tomu je što se rađa sve manje djece. Ali i migracija i bijeg na bogati zapad EU-a igra veliku ulogu."

Demonstracije bile kap koja je prelila čašu

Taz na tu temu donosi i komentar u kojemu navodi da je ostavka bugarskog premijera Bojka Borisova nešto što je već viđeno - déjà-vu -, podsjećajući da je 1997. i tadašnji socijalistički premijer Šan Videnov nakon tjednima dugih demonstracija frustriranih građana dao ostavku. "Jasna indicija za gubitak podrške građana dosadašnjoj vladi srednje desnice je bio bizarni referendum o budućnosti nuklearne energije u Bugarskoj u siječnju. Većina birača se nije odazvala Borisovom pozivu da se izjasne sa Ne. Najnovije demonstracije protiv visokih cijena struje su onda vjerojatno bile još posljednja kap koja je prelila čašu. Sada je sve usmjereno prema novim izborima. Kakav god bio njihov rezultat - to gotovo ništa neće promijeniti kad je u pitanju teška situacija ljudi", navodi se u komentaru taz-a. 

Bugarka na demonstracijama protiv visokih cijena struje

Ljudi su izišli na ulice jer nisu mogli plaćati visoke cijene struje

Süddeutsche Zeitung (SZ) u svome komentaru pod naslovom "Ostavka kao šansa" obrazlaže da je korak Borka Borisova njegova jedina i očito proračunata šansa kako bi smirio narodni bijes i iz svih turbulencija izašao samo s modrim okom. "Nakon tri i pol godine na funkciji premijera, osim uzornog vođenja proračuna, Borisov se ne može pohvaliti pozitivnim stvarima. Program štednje je očito bio previše rigorozan, ako se u obzir uzme da Bugari pate od velikog siromaštva. Razočarani su da vlada nije poboljšala ni gospodarsku situaciju, a nije efektivno vodila ni borbu protiv korupcije i mafije. Umjesto toga je Borisov dosta energije posvetio učvršćivanju svoje moći i jačanju funkcija svojih pristaša u pravosuđu i medijima. Naposljetku se može kazati da djeluje veoma impulzivno - još u ostavci pravi populist", navodi SZ.

Sve više Rumunja i Bugara bježi iz bijede u Njemačku

Bugarska je tema o kojoj piše i Die Welt, ali u drugom kontekstu. Osvrćući se na siromaštvo u Bugarskoj, ali i Rumunjskoj, Welt piše o izbjeglicama, prije svega Romima, koji iz tih zemalja dolaze u Njemačku u potrazi za boljim životom. Oni dolaze, primjerice, iz četvrti Stolipinovo iz rumunjskog Plowdiwa, "gdje leži smeće na trošnim ulicama i gdje ljudi stanuju u ruševinama bez tečne vode, struje i toaleta. Otkad su Rumunjska i Bugarska 2007. postale članicama Europske unije i granice se otvorile, sve više ljudi bježi iz te bijede. Te ljude privlače njemački veći gradovi: Berlin, Dortmund, Duisburg, München, Hannover, Offenbach. Brojke migranata iz istočne Europe su naglo porasle."

Skupina Roma na autobusnoj postaji u Berlinu

Prije svega Romi dolaze u potrazi za boljim životom u Njemačku

Die Welt s tim u svezi navodi primjer Dortmunda, u kojemu se broj Rumunja i Bugara od 2006. upeterostručio. "A to su samo službeno prijavljeni", dodaje ovaj list i navodi da mnoge njemačke općine sada strahuju da bi se taj problem mogao pogoršati od 1. siječnja 2014. kad se ukinu ograničenja za zaposlenje u zemljama Europske unije za Bugare i Rumunje. Općine strahuju da bi moglo doći do socijalnih izdataka i troškova za integraciju u milijunskih iznosima. "Grad Dortmund već sada plaća oko milijun eura za zbrinjavanje 45-ero romske djece u državnim ustanovama ili hraniteljskim obiteljima", navodi Die Welt dodajući i da mnogi od tih ljudi dolaze u Njemačku s pogrešnim predodžbama. Tek rijetki od tih izbjeglica govore njemački i imaju dozvolu za rad u zemlji, zbog čega završe u poslovima na crno.

Die Welt međutim prenosi i izjave socijalnih stručnjaka koji upozoravaju od stvaranja jednostranog pogleda na te ljude, kao i da se ne radi o useljenicima iz zemalja Trećeg svijeta. List dalje prenosi da je statistički uzorak proveden u Mannheimu pokazao da svaki treći Rumunj, koji je doselio u taj grad, ima stručnu naobrazbu ili čak i završen studij, zbog čega su, kako se dalje navodi, potrebni programi za integraciju i kvalifikaciju doseljenika za njemačko radno tržište.

Autorica: Marina Martinović

Odg. urednica: Jasmina Rose